Exploring Croatia With Darka

Samouki umjetnici ili amateri su posebni zaljubljenici u umjetnost. Njihovo viđenje svijeta kroz umjetnost kao i sama njihova djela čin su posebnog životnog poriva.  Bilo da su slikari ili kipari, oni uvijek snažno prikazuju svoj izričaj i upravo zbog toga što nisu prošli škole i usmjerenja, često nas dovedu do zaključka kako su može biit već u svojim genima odškolovali određene predispozicije kojima prikazuju svijet koji ih okružuje. Katalog s izložbe Sredinom svibnja 2023. godine je mali tim  Etnografskog muzeja  u Splitu otišao na posebno putovanje kako bi se svijetu pokazao svijet kako ga vidi Petar Meštrović. Izgleda da Otavice nisu samo zavičaj velikog Ivana Meštrovića čiju 140. godišnjicu rođenja ove godine slavimo, već su Otavice dale i našeg Petra Meštrovića koji je svoje radove u organizaciji Etnografskog muzeja u Splitu i  Gradskog muzeja Drniš  prikazao u svibanjskoj   izložbi .  Dr.sc. Branka Vojnović Traživuk je na sebi svojstven način proučila i prikazala vrijednost umje

Kad se odmaknete od našeg plavog Jadrana i njegova intenzivnog plavetnila koje tako uzbudljivo mijenja boje, onda na jednoj južnoj Siciliji očekujete još intenzivnije boje. I da, one su zaista tu. Detalj iz Taormine No, žalosno je da je uz obalnu liniju provučena željeznica, to nekada oduzima draž odlaska na plažu. Naravno, ima i mnoštvo predivnih plaža koje su pristupačne bez da morate prelaziti prugu! No, kad nešto tako neobično vidite, onda je upravo to neočekivano ono što vam se ureže u pamćenje. Boje Sicilije sam prvi put primijetila u Agrigentu. Čitav grad izgleda kao da je izgrađen od žutog pijeska. Predivne zgrade se svijetle na suncu! Agrigento je grad pun života, svi se šetaju razdragano, stepenice se navečer pretvaraju u restorane, muzika na svakom uglu. Ovdje zaboravite na sva ona upozorenja kojima su vas obasipali prije odlaska na Siciliju!  Nevjerojatno je kako se novi grad naslonio na stari Akragas i usprkos svojim trošnim zgradama svjedoči o sretnom životu ovdašnjih lju

Na putu prema Siciliji prespavali smo jednu noć u Kalabriji i odlično večerali. Moja riblja mješanca je bila toliko dobra, da ju je teško riječima opisati. No, kada su Kalabrezi saznali da idemo na Siciliju, rekli su, ooooo, tamo ćete odlično jesti! Ne znam da li su oni to rekli iz nekog njihovog očekivanja, da li iz svojih uvjerenja, možda iz nekog urođenog kompleksa da je kod drugog uvijek bolje.... Pitam se to, jer ja sam na Kalabriji odlično jela, i tu prvu noć, kao i na povratku kada smo prespavali u gradiću Pizzo. Gradiću koji je otac najboljeg sladoleda po imenu Tartufo di Pizzo! No, Giuseppe, slastičar koji je stvorio Tartufo di Pizzo, došao je iz Messine pa možda i zato svi misle da se na Siciliji bolje jede. Tartufo di Pizzo Prije nego pređem na Siciliju, moram vam reči kako sam u Kalabriji nekako doživjela "pravi" turizam. Svi su umreženi, šalju goste jedni drugima, organiziraju prijevoz, razgled grada, daju upute što i kako.... Nekako su simpatično nametljivi, a s

U restoranu Antica Stazione Naš prvi kontakt sa Sicilijom bio je strašan. Brod do Messine pun ruzine, samo sam gledala da negdje ne propadnemo. Upozorenja u slučaju havarije su trajala skoro čitavim putovanjem. Onda je uslijedilo penjanje po nekakvoj čudnovatoj cesti do autoputa. Išli smo strmo uzbrdo, da bi onda naglo, na nekakovj improviziranoj okuci skrenuli prema autoputu. Ali, ne - mi nismo pogriješili - takav je bio put! Na trenutak sam promislila da se penjem na sarajevski Bistrik, strmo prema starom kolodvoru, pa onda još dalje, još više, još strmije.....   Autoput do Palerma bio je toliko grozan da smo odlučili izbjegavati sve ostale autoputeve i voziti samo lokalnim cestama. Na mjestima ograđenim za gradilište je čak već i trava rasla. Neće tu tako skoro doći neki bager!!!! I upravo te lokalne ceste su nas nekoliko dana kasnije odvele u Hiblejska brda. Saznala sam, naime tek kasnije da autoceste na jugu nisu toliko loše!!! A čak je i brod na odlasku bio nov i odličan. Sicilij