Exploring Croatia With Darka

Bliži se vikend pa možemo iskoristiti vrijeme u kojem obilježavamo Međunarodni dan močvara i močvarnih staništa i otići u prirodu. Svjetski dan močvarnih staništa obilježava se 2. veljače nakon što je 1971. godine u Ramsaru u Iranu potpisana konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, posebice kao staništa ptica močvarica. Hrvatsku listu ovdje čine parkovi prirode Kopački rit , Lonjsko polje  i Vranskogo jezero , zatim posebni rezervat Crna Mlaka u Jastrebarskom i Donji tok rijeke Neretve. Donji tok Neretve nam je na putu prema jugu.  Područje delte rijeke Neretve opisano je detaljno već u djelima prvih putopisaca koji su posjećivali naše krajeve, dok naš Frano Carrara detaljno opisuje život na tom području u svom djelu “Dalmacija kako ju je opisao dr. Frano Carrara”. Danas volimo reči kako je to naša Rajska dolina puna citrusa i raznog drugog voća, neki će reći, to je naša California. Kako bilo, Neretva u svom donjem toku čuva čitavo jedno blago koje valja posjetiti! Lista močvarn

Nakon završenog školovanja u Splitu,  odlazim 1980. u Zadar gdje na Filozofskom fakultetu stjećem naziv  profesora talijanskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti . Vraćam se u Split, gdje paralelno radim nekoliko poslova: kao turistički vodič za Dalmacijaturistov Regular Tour i predajem jezike kao profesorica na raznim školama i na tadašnjem Narodnom sveučilištu u Splitu (danas Pučko otvoreno učilište Zlatna vrata), gdje sam također vodila katedru za talijanski jezik. 1985. postajem licencirani turistički vodič za područje cijele Dalmacije, a danas imam licencu i za sjeverni Jadran, tako da pokrivam ukupno šest obalnih županija za talijanski, njemački, engleski i hrvatski jezik. 1988. upisujem  postdiplomski studij  na Interuniverzitetskom centru za postdiplomske studije u Dubrovniku, pri Sveučilištu u Zagrebu, smjer Opća lingvistika, na kojem sam odslušala i položila sve ispite, no zbog ratnih okolnosti i radnih obveza ne završavam taj studij. Kako sakupljena građ

Ribarske mreže kod Trilita, Novalja Novaljska priča o vodi počinje pogledom u plavetnilo koje sa tri strane oplakuje ovo područje spajajući grad Novalju, Staru Novalju i Casku u jednu cjelinu. Pogled s novaljske rive puca u azurno plavetnilo Kvarnera gdje se kupaju Mali Lošinj, Cres, Ilovik, Vela Orjula, zamišljamo kako su onuda prolazila drevna putovanja starih Liburna, Rimljana i svih ostalih putnika i trgovaca koji su plovili Jantarskim Jantarskim putem . Stara Novalja skrivena u dubokoj uvali između Luna i svog kamenitog krša gleda na Rab, otok s kojim su protkana mnoga stoljeća dubokih veza. Caska, udaljena od Novalje svega 3,5 km, a od stare Novalje 4,6 km putem, dok je zračnom linijom i puno bliža, zatvorena je uvala posenim paškim krajolikom nalik na mjesečevo lice. Caska  je uskim Paškim vratima spojena na Velebitski kanal kojim je u drevna vremena također vrvio  pomorski promet  od sjevera Jadrana do današnjeg Obrovca, o čemu svjedoće brojne gradine na vrhovima Raba i Paga ko

Ukras na vratima u samostanu svete Margarite u Pagu Kad udajom steknete paško porijeklo, onda je to dovoljan razlog da vas paška sudbina zaokupi u svim njenim nijansama. Ovdje ću se osvrnuti na čipku. Dobili smo je u nasljedstvo i imam je na spavaćici i u raznim manjim i večim oblicima, ali najdraža mom mužu je ona koju smo uokvirili , a dobio ju je od svoje paške tete Tine koja je stanovala baš u centru grada Paga, odmah nasuprot Kneževa dvora.  Paška čipka koju je moj muž dobio od svoje tete Tine Sudbina je htjela da su Benediktinke uvijek sastavni dio mog života, na Rabu su mi drage   susjede , a hvarske, trogirske i zadarske odavno obilazim zbog svog posla, odnedavno i paške koje sada imaju jako lijepo uređeni prostor u kojem su izložile svoju vrijednu zbirku . Sve one čuvaju neprocjenjivo blago koje naši domaći i strani turisti rado žele vidjeti i doživjeti.  Paška čipka koja je proizašla iz tradicije koju je već u 16. st. organizirano proširio benediktinski samostan  svete Margar