Kad se odmaknete od našeg plavog Jadrana i njegova intenzivnog plavetnila koje tako uzbudljivo mijenja boje, onda na jednoj južnoj Siciliji očekujete još intenzivnije boje. I da, one su zaista tu.
 |
Detalj iz Taormine
|
No, žalosno je da je uz obalnu liniju provučena željeznica, to nekada oduzima draž odlaska na plažu. Naravno, ima i mnoštvo predivnih plaža koje su pristupačne bez da morate prelaziti prugu! No, kad nešto tako neobično vidite, onda je upravo to neočekivano ono što vam se ureže u pamćenje.Boje Sicilije sam prvi put primijetila u Agrigentu. Čitav grad izgleda kao da je izgrađen od žutog pijeska. Predivne zgrade se svijetle na suncu! Agrigento je grad pun života, svi se šetaju razdragano, stepenice se navečer pretvaraju u restorane, muzika na svakom uglu. Ovdje zaboravite na sva ona upozorenja kojima su vas obasipali prije odlaska na Siciliju!
Nevjerojatno je kako se novi grad naslonio na stari Akragas i usprkos svojim trošnim zgradama svjedoči o sretnom životu ovdašnjih ljudi. Izgleda da je osjećaj blagostanja naslijeđen od drevnih stanovnika Akragasa čije ruševine, pa tako i ostatke vrtova Kolymbethre u dolini hramova možete posjetiti i zamišljati veličinu Magna Greciae. Meni je Akragas bio posebno iskustvo jer sam se šetala dolinom hramova koju sam opisala prevodeći za Filmski festival pri Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Uzbudljivo je iskustvo naći se među tim gromadama isklesanog kamena koje je netko već riječima opisao veličajući graditelje stare Krete i Rodosa.
Mi smo se prepustili punom užitku lokaliteta, pa smo čak i kacige stavili na glavu kako bi razgledali podzemni sistem navodnjavanja veličanstvenih vrtova Kolymbethre kojeg je u petom stoljeću prije Krista sagradio Feace. Kada smo potpisivali odricanje od odgovornosti, nekako smo svi progutali knedlu. Turistička je avantura izgleda uvijek svima na prvom mjestu pa smo uzeli olovke u ruke i upustili se u dugačak hod podzemnim sistemom.
Prije nego se pozdravim od Agrigenta, moram napomenuti kako je žutu boju grada osvježio naš doručak. Nismo mogli vjerovati svojim očima što nam je vlasnik, inače Grk posložio na stol! Uvjerite se i sami.
Ovdje na jednom pladnju vidite čitav niz kolača, od svega po jedan za nas troje (od jabuka, sira i pistacija), na iduća dva pladnja, opet od svega za svakog od nas, maštovita slana ponuda, (sa svježim povrćem, ribom, maslinama, sirom.... ), a u sredini se vide jogurt i ricotta, posluženo i ukrašeno po porcijama, da bi još imali jednu zajedničku zdjelu cate i ponešto badema. Naš Grk je često u Splitu kojeg obožava, a odlično priča njemački!
Svi smo bili jako zadovoljni, i on sa nama, i mi s njim!
Volim takva mjesta gdje ljudi svojim šarmom i umijećem poslovanja upotpune draž putovanja. Moram zaključiti, ovaj je doručak obojao naš Agrigento, pa smo bili spemni za daljni pohod preko sicilijanskih brda sve do Siracuse, a o čemu sam vam već pisala u prvom dijelu i osvrtu na svoje sicilijansko putovanje.
Siracusa nas je svih oduševila, ali možda baš zato što su nam je mnogi najavili kao najljepši grad na Siciliji, mene je ostavila pomalo praznom. Ne mogu a ne primijetiti sličnost sa našom arhitekturom kada pogledam balkone po njihovim fasadama. Pitam se, zašto me Talijani uvijek pitaju čemu ti ukrasi kad ih i sami imaju!? Siracusa se obojala stolnjacima i suvenirima, tako da sam i ja ovdje sebi dala oduška, pa dok ovo pišem sjedim za svojim sicilijanki obojanim stolom. Saznala sam tamo zašto toliko šarenilo po kolima, starim kočijama, stolnjacima. Odgovor sam dobila: nakon drugog svjetskog rata svi su bili jako siromašni i nitko nije imao ništa. Oni koji su imali barem nešto, onda bi stali bojati svoju imovinu i tim šarenim slikarijama bi pokazali da se nešto uzdižu, da im ide bolje.....
Pamtiti ću Siracusu i po pijesku po kojem smo hodali, a posuli su ga za potrebe snimanja Netflixove serije Gepard. Prema istoimenom romanu Giuseppea Tomasi di Lampeduse Visconti je 1963. snimio kultni film sa Claudiom Cardinale, Alan Delonom i Burt Lancasterom. Netflix za svoju seriju angažira mlade glumce, a jedan od njih je uplovio u Ortigiu baš kad smo se mi tamo našli. Deva Cassel, čija je majka prelijepa Monica Belucci također glumi u ovoj seriji.
I na kraju nam dolazi najljepša Taormina. Vi koji poznajete moje akvarele, Taormina izgleda upravo kao da je izašla iz mog kista, sva šarena i lijepa, vesela, puna života. Taormina me podsjetila na davno vrijeme kada sam šetajući Rabom slušala sad malo violinu u hotelu Grand, pa malo plesnu muziku u Imperijala, ili preko u Padovi. Vratilo mi se opet neko vrijeme koje kod nas kući više ne vidim, ne znam zašto je nestalo, ali ovdje mi je tako bilo ugodno to doživjeti, i prepustiti se tim notama, bojama, vedrim turistima i simpatičnim Taorminjanima. Turistički radnici ovdje nisu došljaci s dalekog istoka kao na primjer u Siracusi. (Možda baš zato tamo nisam mogla onu željenu večeru dobiti u hotelu!?) Ovdje su to domaći ljudi, kao i oni Kalabresi koji tumače, nude i pokazuju svoje! U Taormini mi nije bilo teško po skalama ići gore dole, pa čak i kad je već sve bilo spakirano i onda sam otišla na još jednu kavicu..... Stalno mi je u mislima bio Christianov Onkel Günther, i njemu je Taormina bila najdraža! Mog mlađeg sina Roberta koji je sve ove dane uživao sa nama, također je najviše dojmio baš taj grad. On je ovdje preplavljen utiscima čak napravio plamenu lisicu, koja kao da je i sama izašla iz tog sicilijanskog taorminskog obojanog kotla.
Taormina je grad koji pruža bezbroj veličanstvenih pogleda, Taormina je grad u kojem se i vi sami osjećate kao da ste jako lijepi, obojani, razdragani!
U Taorminu se namjeravam vratiti!
Fotografije i tekst: Darka
Primjedbe