Danas ću vam pričati o hrani - sjećanja na putovanje u Siciliju (drugi dio)
Na putu prema Siciliji prespavali smo jednu noć u Kalabriji i odlično večerali. Moja riblja mješanca je bila toliko dobra, da ju je teško riječima opisati. No, kada su Kalabrezi saznali da idemo na Siciliju, rekli su, ooooo, tamo ćete odlično jesti!
Ne znam da li su oni to rekli iz nekog njihovog očekivanja, da li iz svojih uvjerenja, možda iz nekog urođenog kompleksa da je kod drugog uvijek bolje.... Pitam se to, jer ja sam na Kalabriji odlično jela, i tu prvu noć, kao i na povratku kada smo prespavali u gradiću Pizzo. Gradiću koji je otac najboljeg sladoleda po imenu Tartufo di Pizzo! No, Giuseppe, slastičar koji je stvorio Tartufo di Pizzo, došao je iz Messine pa možda i zato svi misle da se na Siciliji bolje jede.
 |
| Tartufo di Pizzo |
Prije nego pređem na Siciliju, moram vam reči kako sam u Kalabriji nekako doživjela "pravi" turizam. Svi su umreženi, šalju goste jedni drugima, organiziraju prijevoz, razgled grada, daju upute što i kako.... Nekako su simpatično nametljivi, a sve to u funkciji predstavljanja svog grada u najboljem svjetlu! U gradu Pizzo je bilo i njemačkih turista. Ne znam što ćete sada promisliti o meni, ali ja nekako uvijek čitam njemačke forume kada se spremam na put. Ustanovila sam - ako su Nijemci zadovoljni i daju dobre recenzije, sigurno ću biti i ja!!!!
Vlasnik hotela nas je primio srdačno iako smo došli puni sat ranije. Vlasnik hotela ima svoje imanje i bavi se proizvodnjom kobasica i poljoprivredom. A to me nimalo ne čudi, jer dok putujete Kalabrijom vidite jedno veliko obrađeno prostranstvo, baš svaki brežuljak i brdo, sve je obrađeno! To je zemlja vrijednih ljudi. Tu smo dobili ono što u prekrasnoj Siracusi nismo bili dobili - večeru u svom apartmanu, sve same domaće proizvode! U Pizzo bih se mogla vratiti!
Krenuli smo tako prema Siciliji koja nas je, kako sam već napisala u svom prethodnom članku primila okrutno, ali ispratila u velikom stilu. Prvi utisci su nas preplavili odmah po dolasku na Siciliju. Nema ovdje obrađenih brdskih pejzaža, tek tu i tamo poneko polje u vidokrugu, mnoštvo obraslih površina. Sve mi se to učinilo nekako poznatim!
 |
| Pizza Alicia |
Ono što me smeta kod nas, na Siciliji je došlo do punog izričaja. Vi ovdje možete pojeti svježu ribu, veliku i malu, bilo koje vrste! Kao nekada kod nas! Danas po našim jadranskim restoranima svi misle kako trebaju nuditi samo oboritu ribu! Kako krivo!!!!! A tek lignje i kozice, o Bože! Nema na Siciliji kao kod nas: ove ili one, nema ovdje kozica koje se razmnožavaju u dalekim zemljama u plićaku, niti japanskih liganja! Ovdje dobijete kozice koje to zaista i jesu, prave morske, velike i ukusne!
Kako sam se već u pisanju iz Brisela sjetno sjetila naših starih umaka i jela koje više nitko ne nudi, tako se i ovdje s tugom prisjećam gostionica po Jadranu koje su nudile upravo takve riblje mješance kakve sam jela po Siciliji. U vrijeme mog djetinjstva i mladosti nije bilo ni japanskih liganja! Ja bih opet onaj dio Mediterana kakav je nekada bio!!!
Uz jedan pravi tradicionalni obrok doživite more i "morski" odmor još i jače! Sicilija je po tome prava morska zemljica!
A sad nešto za kraj ovog kulinarskog osvrta.
Nemojte nikada provati neku novu hranu kad ste jako umorni! Meni se tako dogodilo da sam misleći kako jedem list bosiljka pojela list lovora i čudila se kako mi nešto ne štima, uz to su u tim mesnim okruglicama bile i grožđice..... Tako, iskreno rečeno, naručila sam sicilijanske zamotuklje koje je na kraju pojeo Christian i kaže da su odlični, ja sam ih ostavila skoro na početku. Pomiješanost očekivanog i neočekivanom oduzela mi je apetit!
 |
| Sicilijanski zamotuljci |
Ovom prilikom vas za sada pozdravljam uz želju i nadu kako ću i na svojim otocima, uvalama i gradovima moje lijepe zemljice ponovo moći uživati i one "obične" morske plodove!!!! Do idućeg nastavka, stojte mi dobro!
P.S. Namjerno sam u naslovu stavila u Siciliju, jer je meni Sicilija više kao neka zemlja, manje kao otok!
Tekst i fotografie: Darka
Primjedbe