Exploring Croatia With Darka

Danas nam je Međunarodni dan vodiča.  Kada pogledam vrijeme iza sebe, onda se vidim još uvijek kao mladu djevojku od nekih dvadeset četri godine, tek završena fakulteta i srcem punog želja za nečim novim, neistraženim; lijepi je to bio osjećaj, znati kako počinje neki novi dio života. Rad u turizmu tada me je oblikovao do te mjere da i danas slijedim smjernice dobrog turističkog radnika stečenog upravo onda, od mojih mentora, šefa i starijih kolega po stažu. Otkrivala sam svijet oko sebe i činilo mi se kao da učenje tek počinje. Zime bih provodila uz brojnu stručnu literaturu i knjige, ljeta radno primjenjujući sve što sam kroz zimu usvojila. Ali, ne radi se tu o znanju usvojenom za reprodukciju, to je bilo znanje koje bi me u toj mjeri obogatilo, da sam svojim turistima znala približiti svaki kamen, materijal, jelo, pjesmu, vrijeme, sve što sam osjećala svojim znala sam im prenijeti, a opet potkrijepljeno svim znanjem vrijednih istraživača Dalmacije i njene povijesti, baštine, kulture

Hrvatska bratovština Bokeljske mornarice 809 Split, foto: Vedrana Ora Današnje obilježavanje Tripundanskih svećanosti u Splitu vratilo mi je sjećanja na moju posjetu Perastu i Kotoru i svim običajima koje sam tada vidjela i doživjela. Bilo je to 2007. godine u vrijeme proslave Gospe od Perasta.   Gospa od Škrpjela donesena u Perast, foto:Darka Davne 1654. su malobrojni stanovnici Perasta stali u obranu svog grada i obranili se od navale Turaka kojih je bilo strostruko više od mještana. U znak zahvalnosti Bogorodici za tu nebesku zaštitu i pobjedu nad nadmoćnim osvajaćem svake godine ponovo pristiže u grad odred Bokeljske mornarice na čelu s admiralom ili viceadmiralom, priređuje se defile, mornari Bokeljske mornarice u procesiji nose sliku Gospe od Škrpjela, pleše se kolo i naravno gađa u pijetla. Ovu potonju tradiciju nastoji se prilagoditi današnjim vremenima, što zbog gađanja u živog kokota, što zbog vatrenog oružja, no stalno se održavaju okrugli stolovi u nastojanju objašnjenja va

  Maskeron sa Onofrijeve fontane u Dubrovniku Maske i maskeroni putuju Jadranskim morem već odavno. Od kada je svijeta tu su i one; prolaze od antike do renesanse, pa preko baroka natrag, odakle su i došle. Od sjevera do juga Jadrana vidimo ih po zidinama palača, na fontanama, po katedralama, hramovima. Razmještene po raznim podestima i konzolama gledaju nas sa visina i ostavljaju bez daha.  Pokušavamo u tom velikom nizu dokučiti njihovu simboliku i porijeklo. Nije to uvijek lako jer ti likovi vrlo često ostaju zarobljeni u svojim putovanjima kroz vrijeme. Maske na konzolama na Zlatnim vratima u Splitu Na konzolama iznad luka Zlatnih vrata Dioklecijanove palače prikazana su dva bića od kojih jedan ima rogove, a drugi nema. Jedan je jasna kombinacija čovjeka i bika, drugi zadržava ljudski oblik bez rogova. Mogli bismo lik s rogovima protumačiti kao simbol sreće i blagostanja za sretno vladanje. No, zašto drugi lik nema rogove? Radi li se ovdje o muškarcu i ženi? Što ili koga oni simboli

Crkva svetog Vlaha u dane feste svetog Vlaha, foto Darka Kada je Konrad von Grünemberg 1486. godine posjetio Dubrovnik već je gradom tekla hladna voda i punila fontane ukrašene maskeronima. Zidine su okruživale grad pružajući zadivljujuću sliku. Bio je to pogled na mnoštvo uredno poslaganog klesanog kamena koji je oformio kule i bedeme, kao i stražarska uporišta s obje strane jarka. Pogled na Dubrovnik, foto: Darka Gradom vrvi mnoštvo, tu se slio svijet sa svih strana. Tu su Ugri, Slaveni, Turci, Grci i Talijani. Kaže nam Konrad kako ima i nekih ljudi vrlo neobična izgleda, što god to nama danas značilo, njega je očito impresioniralo. Dalje opisuje kako tu žive moćni plemići i trgovci, govore se razni jezici i odijeva na različite načine. A kako i ne bi kada je očito već tada Dubrovnik bio mjesto gdje su se sastajali putnici onoga vremena. U travnju stiže u Veneciju i tamo započinje svoje putovanje koje ga je na putu do Jeruzalema dovelo u Dubrovnik Piše nam Konrad kako je trebao čekat