Kad se iđaše na more
Kada sam 1988. godine provela anketu na otoku Rabu, snimila i zabilježila govor u razgovoru sa ribarima i barkajolima tada nisam još ni slutila da će se cijeli moj život okrenuti baštini. Sve je počelo zapisima jezika i istraživanjima u lingvističke svrhe, no život se nekada poigra s vama tako da vas nakon trideset i pet godina, kao i mene sada, vrati na početak stvaranja i zatvori cijeli jedan baštinski krug kojim se osmislio vaš život. More, to čudesno tkivo koje nas opłakuje i zapljuskuje, pamti svaki naš korak i pothvat. A što je najvažnije, ono nas drži, ne pušta nas, more zna ljude od mora, more čuva ljude od mora, ono nas voli! Pa i kada je razvaljano, kad loštro kulã more, ili je na cikloni, i onda mu se divimo! Stvarajući pisane i zvukovne zapise za moj rad Pomorstvo i ribarstvo na otoku Rabu koji je objavljen 2015.godine u časopisu Ethnologica Dalmatica broj 22 , dakle punih 27 godina nakon što je nastao, obišla sam sa svojim stricem Bepom sva naselja na Rabu. On me