Par dana Praga
 |
| Pogled s uzvisine Letna |
Panorama za dobrodošlicu
Mare i ja stigle smo u Prag sredinom veljače. Zbunilo nas je plavo nebo, bilo je čak i toplo. Mi smo očekivale prašku zimu! Dobro je da je bilo tako odmah po našem dolasku, jer smo prva dva dana mogle uživati u vizurama grada i šetati se uzduž i poprijeko. Prelijepo je popeti se na uzvisine Letne i diviti se gradu na Vltavi. Tu su još i mnogi tornjevi, visoke zgrade, mnoštvo je prilika za panoramskim uživanjem.
A oblaci nas nisu zaobišli, oni su došli par dana kasnije.
Naš dolazak okrunile smo vožnjom brodom ispod četiri praška mosta. Bilo je to pravo malo upoznavanje našeg turističkog odredišta.
Oko Karlovog mosta
 |
| Karlov most |
 |
Prag zimi ne miruje, tu je veliki broj turista koji se kreću u svim pravcima... Pitam se kako li je ovdje ljeti? Mostom vrvi mnoštvo u oba pravca. K tome, sve je puno divnih skulptura, turista, muzike, slikara. Mene je Prag na ovom mostu podsjetio na Würzburg, grad u Njemačkoj, na čijem se kamenom mostu također nižu skulpture.
Most je dao sagraditi Karlo IV kako bi se zamijenio poplavom uništeni Juditin most. Od 1357. do 1841. bio je jedina veza između obje obale rijeke Vltave. A te skulpture koje su me podsjetile na bavarski most preko Majne nastajale su od 1683. Postavljeno ih je ukupno 30, a danas se nalaze u gradskom muzeju, ostavljajući na mostu tek vjerne kopije.
Na oba kraja mosta nalaze se tornjevi. Gotički toranj na strani Starog grada ostatak je gradske fortifikacije. Služio je i kao zatvor, dok je toranj na Maloj strani služio za ostavu, ali naravno i za stražu.
Stepenice, ah te stepenice
Mare je već prvog dana otkrila kako se na tornjeve može i popeti, pa smo to jednog kasnijeg dana i učinile. Popevši se na sam vrh, pružio nam se predivan pogled na most i okolnu arhitekturu. Veličanstveno, drugo ne mogu reči! Stepenice nisam prebrojila, ali mogu ustvrditi da su bile vrlo gazive, visina taman!
 |
| Pogled s tornja na strani Starog grada |
 |
| Na vrhu tornja kod Starog grada |
Kada smo Mare i ja htjele na Praški dvor, onda nas je Google malo zafrkavao. Uporno nas je vodio na jednu stranu, a ne kako smo mi željele. Onda smo zaustavile jednog momka, a taj je već polako izgubio živce shvativši da više vjerujemo Google kartama nego njemu. Uzbuđeno on nama - ja sam odavde, valjda ja znam bolje nego Google. Ovuda ćete ravno, a lijevo ako idete, onda vam je uzbrdo i po stepenicama. Bolje vam se tuda spustiti. U svakom slučaju smo ga poslušale, a njegove upute su nam pokazale Prag iz jedne druge perspektive i shvatile smo kako se lako možemo kretati uzvisinama i izbjeći sve te uzbrdice, nizbrdice i puste stepenice! Letna park i naš smještaj nam se od tog dana više nisu činili dalekim!
Do brda Petrin smo se uputile taxijem, no vratile smo se pješke i to opet preko Praškog dvora, sve po ravnom. Nevjerojatno je koliko se udaljenosti promijene kada se krećete pješke, onda grad doživite na sasvim jedan drugi način i sve vam se čini puno bližim nego kada se vozite. A na Petrin brdu smo se penjale na njihovu takozvanu kopiju Eiffelovog tornja. Pogled nas nije mogao oduševiti jer je bila mečava, no nama, curama s mora bilo je baš to zanimljivo, a panoramu grada smo srećom već ranije doživjele sa praškog dvora i praških tornjeva.
 |
| Mare ispred tornja na Petrinu |
 |
| Uživamo šetnju od Petrina do dvora |
I tako smo nas dvije upoznale Prag pješke, divile se njegovim ulicama i zgradama, provele dan i po u njihovom dvoru i uživale neizmjerno.
Praški dvor
Taj Praški hrad ili dvor je, mogli bi reči pravi mali grad. Iako je kroz povijest puno puta bio zahvaćen požarima i napadima, još uvijek se tu vide izvorne crkve, kapelice, dvorane i tornjevi. Teško je reči što nam se tu najviše svidjelo, jer je kao cjelina jednostavno neodoljivo. Ne treba niti govoriti da smo svugdje ušle, svugdje se penjale i svemu se divile.
Umijeće turističke ponude koja ni po čemu nije nametljiva, prezentacija nekadašnjeg načina života i očuvanost izvornosti zaista me oduševilo. Odušelivi su me i njihovi turistčki vodiči koji u ovo hladno zimsko vrijeme sa smješkom objašnjavaju te svoje ljepote.
Kroz Praški dvor smo prošle dva puta. Prvi put je to bilo detaljno s obilascima kroz taj dobro sačuvani, obnovljeni i prezentirani kraljevski centar. Drugi put smo tuda prošle kad smo se pod snijegom vraćale s brda Petrin. Taj put smo ušle u Galeriju Lobkowicz koja se nalazi na samom rubu, ali još uvijek unutar zidina tog kraljevskog dvora, grada, hrada.
Kolekcija Lobkowicz
Prag je ulaskom u Habsburšku monarhiju i krunjenjem kralja Ferdinanda I za Češkog kralja ušao u vrlo intenzivno razdoblje i postati će jednim od važnih politčkih, intelektualnih i kulturnih centara Europe. I Ferdinandov sin Maximilian II, car Svetog Rimskog Carstva također je posjećivao grad, no tek se njegov sin Rudolf II službeno preselio u Prag. Moguće da se odlučio na taj korak zbog prodora Turaka i sve veće opasnosti s juga. Od trenutka njegova preseljenja u Prag, grad postaje prava meka za umjetnike, arhitekte, znanstvenike, diplomate, političare, doktore.... Tu se tiskaju djela i obavljaju zanati svh vrsta. O tome danas ponešto svjedoći Zlatna ulica u dvoru, Praškom hradu.
Obitelj Lobkowicz je prisutna u aristokratskom životu kraljevskog grada već od 15. stoljeća. Njihova se palača uzdiže na padinama brda i zajedno s Praškim dvorom ili hradom unutar čijih zidina se i nalazi dominira čitavim područjem. Obitelj ju je uspjela restitucijom povratiti, kao i zbirku umjetnina koja je danas dostupna posjetiteljima. Brojna su tu umjetnička djela i predmeti iz kojih se može razabrati nekoć zanimljivi život ove obitelji, ali i kraljevskog Praga.
Od poznatih umjetnika tu su Bruegel, Canaletto, Cranach, van Aachen, Velazquez.
Mare i ja smo provele čitavo poslijepodne u kompleksu Lobkowicz obitelji. Tu smo s mirom sve razgledale, ručale, "naoružale" se predivnim suvenirima i poklonima....
 |
| Poziranje u galeriji |
 |
| Mare sluša informacije s audio vodiča |
Hrvatske veze
I dok smo tako istraživale ovaj predivni grad, otkrivale njegovu veličanstvenu arhitekturu i umjetnost, dogodilo nam se da smo preskočile poznatu gostionicu U Fleka. Da, znamo - tamo je donesena odluka o osnutku nogometnog kluba Hajduk... Otišle smo pak u Plešuću kuću koja je postala simbolom ovog grada i pruža lijepi pogled na grad. Taj Tančici dum ili Ginger and Fred prema Fred Astairu i Ginger Rođers predivno je arhitektonsko zdanje koje zaista izgleda kao da par pleše, pa tako i čitava konstrukcija. Arhitekti ovog predivnog zdanja su Vlado Milunić, Hrvat po rođenju i Amerikanac Frank Gehry.
Zanimljivo je znati kako je za prvog zagrebačkog biskupa postavljen Čeh imenom Duh. Naš biskup Josip Juraj Strossmayer bio je vrlo omiljen u Pragu i postao je počasnim građaninom tako da danas tamo ima i ulica s njegovim imenom, kao i trg sa spomen pločom. No i Tesla i Radić imaju svoje ulice u Pragu. Mnogi su Hrvati kroz povijest odlazili u Prag na praške fakultete, poduža bi to bila lista poznatih intelektualaca, a Pražani su pak dolazili na našu obalu i gradili prve hotele. Još uvijek se sjećam hotela Praha na Rabu, ali i Kaštelansku rivijeru su svojevremeno izgradii Česi.
Češka se od Slovačke razišla mirnim putem i to se danas prepoznaje u svim vidovima kulture i arhitekture. Sve je sačuvano. Jednostavno su nastavili tamo gdje su stali. Ništa nisu morali iz početka i tu su u ogromnoj prednosti.
 |
| Plešuća kuća |
 |
| Plešuća kuća |
Secesija sa stilom
Jako volim gradove u kojima se čuvaju secesijska zdanja. Uvijek se tako sjetim splitskih secesijksih kuća koje su skrivene blokovima zgrada i koje im tako reči ulaze u dvorišta. Obožavam secesijsku kuću u Briselu koju možete posjetiti i diviti se njenom interijeru.
A ovdje u Pragu, osim secesije koju vidite gotovo na svakom koraku, imale smo priliku posjetiti Mucha muzej. Čitav je muzej posvećen Alfonsu Muchi i njegovim secesijskim djelima. Art Nouveau na njegovim slikam, crtežima, plakatima, tu su izloženi i njegovi osobni predmeti, fotografije.... Motivi majstora Muche mogu se vidjeti na mnogim mjestima po gradu, pa tako i u trgovinama na kutijama za kekse ili čokolade. Ja sam kupila čokolade posložene u kutiju dekoriranu njegovim motivima.
Zanimljivo je da se naš majstor Art Neouveau stila Ivan Meštrović družio s Alfonsom Muchom, a izgleda da mu je on čak prevodio pri susretu s August Rodinom, budući Ivan nije znao francuski, ali je znao češki. U gradu Brno je u svibnju 2024. bilo upriličeno predavanje Seraine Renz: "Srednjovjekovni pastiši u srednjoeuropskom modernizmu. Slučajevi Alfonsa Muche i Ivana Meštrovića".
Veze s našim krajem i našim ljudima su očito vrlo prisutne na svim poljima.
Prag zaista zaslužuje naziv Zlatni grad!
Još malo fotografija:
Primjedbe