Splitski bestijarij - zapisi u kamenu i notama
Ovo je već četvrta godina od kako sudjelujem u manifestaciji Noć knjige. Prve godine sam sudjelovala sa svojim prigodnim programom kojeg sam osmislila za Godinu Marka Marulića povodom 500. godišnjice tiskanja Judite. Iduće godine sam obilježila 100. obljetnicu rođenja Miljenka Smoje, da bi za treću godinu mog sudjelovanja manifestacija Noć knjige taman osmislila temu apokaliptičnih i teških vremena. Tu se jako dobro uklopio junak moje priče i tematske šetnje Markantun de Dominis.
Ove godine sam ciljano na zadanu temu manifestacije o životinjama osmislila šetnju Splitom Splitski bestijarij.
I što reći, volim kada me ova predivna manifestacija inspirira i kad mogu ponuditi nešto za njihov program.
Krenuli smo od fontane koje više nema, takozvane Bajamontuše u kojoj su nekada močno stajali konji na kojima su jahale djevojke s ribljim repom, a bio je tu i bazen ukrašen dupinima.
Zamislite, fontana se našla ispred Prokurativa, upravno tamo gdje je nekoć pala ideja o sadnji palmi. Čudili su se tada stanovnici, a gdje su majmuni?!
Šetnja je okupila dvadesetak znatiželjnika i zaljubljenika u svoj grad. Bilo je tu i mojih kolegica turističkih vodiča.
Otkrivali smo zajedno grbove obitelji koji u sebi skrivaju lavove, bikove, dupine, nojeve, orlove, ima tu i po koji zmaj, iako se nismo željeli baviti mitskim i mitološkim stvorenjima, pa smo tako preskočili i sfinge.
Vidjeli smo mnoštvo ptica ovijene viticama biljaka, te razne simbole kršćanske romanike.
Divili smo se i zvoniku i vratnicama splitske katedrale, mnoštvu prizora iz lova od antike do romanike.
Split je grad čiji kameni zapisi zaista zadivljuju i zadovoljstvo je šetati gradom znajući da nas gledaju stoljetni životinjski primjerci i kao da nam žele ispričati neku svoju priču o ovom gradu. One su utkane u splitski identitet.
Na našoj smo ga šetnji prvi put spomenuli na već opisanoj fontani koje više nema, budući da sa tog mjesta možemo uživati pogled na Marjan, a zamislite, upravo Jakov Gotovac je zapisao pučki zapis Marjane, Marjane.
Njegova nas je prisutnost pratila cijelim gradom, jer je za njegova života glazba odzvanjala sa svakog ugla, prozora, zvonika, iz kaleta..... U velikoj dvorani Grande Orfeo kavane Troccoli odvijali su se koncerti kao i na samom Gospodskom trgu ili Pjaci. A njegova rodna kuća u Bajamontijevoj 3 bila je vrlo blizu, toliko blizu, da bi i danas s prozora mogao čuti klapske pjevače koji se okupe ispod crkve Gospe od zvonika.
Bilo je to vrijeme splitskh glazbenih velikana kao što su Tijardović, Gotovac, Hatze! Zanimljivo je da su tri sestre, kćerke poznatog splitskog graditelja Pjera Mitrovića povezale splitske glazbenike. Anka se udala za Slavka Sirišćevića, jednog od osnivača splitske filharmonije, Katja za Jakova Gotovca, a Vjeka za nećaka Josipa Hatzea.
Sada, kada smo u godini obilježavanja 1100. obljetnice hrvatskog kraljevstva, ne možemo preskočiti njegovu operu-oratorij u jednom činu Petar Svačić prema libretu Zlatka Tomičića. I tako Split, s brojnim njegovim notama za zbor i orkestar i danas odjekuje glazbom, a posebice sjećanjima na tolike brojne izvedbe opere Ero s onoga svijeta, opere koja je poznata i šire i dalje od naše zemlje. Za naš Splitski bestijarij znakovito je što se spominje sokol, a šetnju smo završili slušanjem zborne izvedbe Jadovanke za teletom. Nije bilo glazbenika u užoj obitelji Jakova Gotovca, no valja reći kako mu je djed po majci bio poznati guslar iz Muća, Nikola Ćezo. Folklor je ostao duboko utkan u njegovim djelima, kao i veza s rodnim Splitom. Glazbeni talent Jakova Gotovca nastavlja njegov sin Pero, skladatelj, dirigent i glazbeni producent. Ostavio nam je u naslijeđe mnoge poznate pjesme, šansone, dječje brojalice i uopče skladbe za sva vremena. Jakov Gotovac, naš Splićanin sa zagrebačkom adresom u Pierotti ulici i junak naše šetnje ostavio nam je bogatu glazbenu ostavštinu. U Zagrebu je pokopan uz zvuke njegova zapisa Marjane, Marjane.
#bestijarij
#split
#JakovGotovac
Primjedbe