Iz Splita za Brisel pa natrag

 Pišem ovu objavu na hrvatskom jer je nekako više usmjerena prema našim muštrama, prema onima koji su svako malo u naśoj europskoj prijestolnici, pa time i sa stalnim vraćanjem u Split.

Današnji učestali putnici na toj liniji su moguće i sami bili u upravljačkim odborima i inim tijelima koja su krojila sudbinu našeg Splita.

Male trgovine prepune starinskih ladica, prozori i vrata su još uvijek drveni, kao što su naši nekad bili 

Moguće je ovo o čemu ću pisati slučaj i sa drugim hrvatskim gradovima, no ja naravno mogu pisati samo o svom gradu, o gradu kojeg poznajem kroz svoje odrastanje i njegovo mijenjanje.

I počnimo nabrajati redom!

Tko se još sjeća apoteke u Marmontovoj i onog divnog namještaja kojeg više nema?!

Gdje su Mikačić i Bonačić sa svojim pregradicama, ladicama, kutijicama, staklenim vitrinicama?!

Gdje su naše secesijske vile?!

Gdje su nestale dalmatinske marende i ukusna naša domaća spiza?!

Prodavaonica gramofonskih ploča, knjižare….?!

Znate, sve to Brisel brižno čuva, a sve to vi dragi upravljači sudbine ovog našeg Jadranskog bisera možete uočiti na vašim brojnim putovanjima, jer vas je politika vinula toliko visoko da možete vrlo često iz glavne europske prijestolnice vršiti direktne i stalne usporedbe!

Dok ovaj grad brižno čuva svoje naslijeđe, kulturu, arhitekturu, gastronomiju, i to uz sva moguća doseljavanja stanovištva iz cijelog svijeta, mi smo naše u par zadnjih desetljeća  zatrli, izgubili, bacili na otpad , da bi sada izmišljali neke priče i tražili nove putove kroz koje bi nas možebit turisti i stranci prepoznali!

Grad Split ne miriši ni po školjkama  ni po ribi, ni po pašticadi, nema ni naših gulaša, tripica, fažola, nema ni girica, ni gavuna…. Samo po cijelom gradu neko isto ulje vonja iz friteza i samo se pitaš što li to tamo cvrči?

A vidim, belgijska domaća jela na koja su tako ponosni, nisu ni sjena našim autohtonim dalmatinskim okusima i mirisima!

Sjetite se umaka što su vaše mame ili none radile! Ovdje se i dalje služe! 

Tužno mi je šetati se ovim tuđim gradom, pa se diviti svemu što smo i mi imali, ali više nemamo!

Srce me boli zbog našeg drva sa Morpurga i drugih kuća, baš je to tužno….

Dragi moji gradski oci, nekako više očusi, i vi dame, više maćehe ovom našem gradu, razmislite malo o toj praznini koju ste ostavili generacijama iza vas!

Počele su devastacije već davnih šezdesetih kada su ispred secesijskih vila namjerno građene ogromne zgrade socijalističke gradnje zaklanjajući im sunce i pogled i pregrađujući im secesijske vrtove!

Ovo je jedna secesijska vila koju je grad otkupio i pretvorio u muzej, Muzej Horta.

Danas je niz devastacija još veći, jer da, u današnje vrijeme su nestali svi ti mali dućani, apoteke i knjižare iz gradske jezgre…

Danas je plastika zamijenila drvo, a dućani pretvoreni u takoreći restorane brze hrane. Spavaonice na sve strane, duše nema…

I sada se svi ljute što im grad miriši na mokraću!

Eto, eto ima jedna poveznica, zamislite, i Brisel bazdi po pivi i mokraći, i sva njegova gradska jezgra, pa i trg pod zaštitom UNESCOa. Eto, nam sličnosti!

Još da stavimo table kao i oni, nešto bi se možda i pomaklo s mjesta!

Uputa o ponašanju

Garaža za bicikle, besplatna čitavih 24 sata! - info za one koji se hvale da je Split grad biciklista

Stalak za novine u kafiću - imali smo ih  u svakoj kavani, danas bi dobro došli  storytellerima

Sanjam li, ili smo imali nešto ovakvo?!

Ovo je štivo za ogorčene kompanjone moga grada!

Neka bude bolje!

Znate li da možete koristiti moje usluge kao licenciranog turističkog vodiča za šest naših obalnih županija i to na talijanskom, njemačkom, engleskom i hrvatskom jeziku!?