 |
| Crkva svetog Vlaha u dane feste svetog Vlaha, foto Darka |
Kada je Konrad von Grünemberg 1486. godine posjetio Dubrovnik već je gradom tekla hladna voda i punila fontane ukrašene maskeronima. Zidine su okruživale grad pružajući zadivljujuću sliku. Bio je to pogled na mnoštvo uredno poslaganog klesanog kamena koji je oformio kule i bedeme, kao i stražarska uporišta s obje strane jarka.
 |
| Pogled na Dubrovnik, foto: Darka |
Gradom vrvi mnoštvo, tu se slio svijet sa svih strana. Tu su Ugri, Slaveni, Turci, Grci i Talijani. Kaže nam Konrad kako ima i nekih ljudi vrlo neobična izgleda, što god to nama danas značilo, njega je očito impresioniralo. Dalje opisuje kako tu žive moćni plemići i trgovci, govore se razni jezici i odijeva na različite načine. A kako i ne bi kada je očito već tada Dubrovnik bio mjesto gdje su se sastajali putnici onoga vremena.
 |
U travnju stiže u Veneciju i tamo započinje svoje putovanje koje ga je na putu do Jeruzalema dovelo u Dubrovnik |
Piše nam Konrad kako je trebao čekati tri sata ispred dubrovačke luke, budući su u to vrijeme mletačka i dubrovačka komuna bile u sporu. Njemu vjerojatno nije teško palo to čekanje, jer crtež Dubrovnika koji nam je ostavio, a čuva se u Znanstvenoj knjižnici u gradu Gotha, zrači vedrinom, životom, pun je detalja i na jedan pomalo maštovit i neobično precizan način ovjekovječuje naš grad.
 |
Detalj Konradova crteža koji oslikava Dubrovnik iz
knjige Dalmacija očima stranaca |
S kopna se zatim oglasilo nekolio truba i mogli su malim barkama ući u grad. Danas bih bez previše razmišljanja pomislila kako su trubili dubrovački trombunjeri koji postoje od 1417.godine. Ali, gle čuda, oni nemaju trube već vatreno oružje široka otvora koje poznajem preko venecijaskog kao trombon.
Konrad dalje piše kako u katedrali počiva čitavo tijelo svetog Vlaha, a o tome kako su pristizali moći našeg sveca opisano je u Leksikonu Marina Držića.
Zanimljivo je kako se kip svetog Vlaha, zaštitnika i zagovaratelja grada i danas nalazi na raznim mjestima po zidinama i kućama, no na istočnoj strani grada je značajno manje njegovih prikaza. Dubrovčani naime nisu željeli uvrijediti svog prijatelja druge vjere koji im je dolazio s Orijenta i kojemu su uostalom plaćali novčani tribut za svoju slobodu. Štoviše na palači Sponza može se i danas na krovu vidjeti nišan, koji je već onda putnicima s istoka mogao značiti dobrodošlicu, a vidjeli bi ga jašući već iz daleka.
 |
| Nišan na palači Sponza, foto Darka |
Sveti Vlaho, paron, što je venecijanski izraz za talijanski patron, protetor venecijanski za dubrovački protektur, gospodar, zaštitnik dobiva kroz povijest ime Parac koje se koristilo u pravnom značenju kao branitelj, odvjetnik. Tijekom povijesti je latinski izraz iz kojeg smo dobili dubrovački protektur zamijenjen izrazom parac. Pitam se da li je to od mnoštva riječi, parole što bijahu izgovarane u zagovoru, branjenju i odvjetništvu ovog sveca, pa se vremenom skratilo na parac. Vlasios starom ilirskom prilagodbom grčkih imena -ios zamjenjuju s -o, a onda ovdje još imamo i poništavanje sibilarizacije, pa od Vlasius dobijemo Vlaho. Moglo bi se još puno pisati i proučavati ime ovog sveca, no meni još uvijek nepoznanica od kuda zaista taj naziv Parac!?
Nicolas de Nicolay posjećuje Dubrovnik 1553 i zapisuje kako je jezik u Dubrovačkoj republici slavenski, ali kako govore i nekakav loš talijanski, još gore nego Mlečani.
Kada meni danas moja rodica Dubrovkinja kaže špag, ja bez njenog objašnjena ne mogu doći do spoznaje da se radi o džepu. A kako li se tek Francuz Nicolas morao namučiti dok ih je slušao!!!
Neka živi dubrovački Parac na vijeke!
 |
| Sveti Vlaho kod Ribarnice, foto Darka |
 |
| Crkva svetog Vlaha, foto Darka |
Primjedbe