Novalja, priča o vodi

Ribarske mreže kod Trilita, Novalja

Novaljska priča o vodi počinje pogledom u plavetnilo koje sa tri strane oplakuje ovo područje spajajući grad Novalju, Staru Novalju i Casku u jednu cjelinu.

Pogled s novaljske rive puca u azurno plavetnilo Kvarnera gdje se kupaju Mali Lošinj, Cres, Ilovik, Vela Orjula, zamišljamo kako su onuda prolazila drevna putovanja starih Liburna, Rimljana i svih ostalih putnika i trgovaca koji su plovili Jantarskim Jantarskim putem.

Stara Novalja skrivena u dubokoj uvali između Luna i svog kamenitog krša gleda na Rab, otok s kojim su protkana mnoga stoljeća dubokih veza.

Caska, udaljena od Novalje svega 3,5 km, a od stare Novalje 4,6 km putem, dok je zračnom linijom i puno bliža, zatvorena je uvala posenim paškim krajolikom nalik na mjesečevo lice. Caska je uskim Paškim vratima spojena na Velebitski kanal kojim je u drevna vremena također vrvio pomorski promet od sjevera Jadrana do današnjeg Obrovca, o čemu svjedoće brojne gradine na vrhovima Raba i Paga koje su služile kao osmatračnice.

Geografski položaj ovog prostora, kako vidimo, od davnina je smjestio ovaj kraj u priče koje prepričavaju pomorci, trgovci, brodograditelji....

U uvali Caska je 2005. na prostoru potopljenog lukobrana pred ruševinama Kaštela i crkvice sv. Antona pronađeno čitavo drveno antičko sidro koje se danas nalazi u muzeju u Novalji. Južno od Tunere je 2007. pronađen šivani brod, a takve brodove su gradili Histri i Liburni. Caska krije mnoštvo antičkih ostataka, ali krenimo sada u Novalju kako bismo započeli našu priču o vodi.

Uvala Caska

Ruža vjetrova u Novalji je spomenik vjetru, moru i tradiciji. To je svojevrsni spomenik životu na otoku. U vrijeme kada nije bilo mosta, vrlo je važno bilo znati s koje strane vjetar puše te odakle bi mogle doći nevolje. Često se događalo da se nije ni moglo otići s otoka. Događa se to  i danas iako već 50 godina imamo most koji otok Pag povezuje s kopnom. Upravo silina vjetra zna biti tolika da se nekada niti mostom ne može proći. Najsnažniji vjetrovi su bura, senjska ili karlobaška, no najveću količinu kiše donosi jugo. Sa zapada dolaze nevere koje u pola sata mogu izazvati štetu. Kaže se na Kvarneru, ako je samo jedan oblačak na zapadu, ne izlazi se barkom na more jer se može u čas stvoriti nevrijeme. 

Otok, more, voda. To je novaljsko bitno okruženje. Vode s jedne strane ima na pretek, s druge strane, one pitke katkada i nedostaje kroz povijest.  

Ruža vjetrova

Upravo Ruža vjetrova spomenik je koji priča o vodi, „intanto je došla“. Dio spomenika je mala fontanica na kojoj se čita datum 22.07.82. Tada je Novalja dobila vodu podmorskim putem s kopna i zauvijek okrenula stranicu i ostavila za sobom probleme s opskrbom vodom.

Na ovom istom mjestu su zapisani i mnogi drugi stihovi na lokalnom dijalektu, čime je spommenik vodi ujedno i spomenik životu i tradiciji.

Dakle, intanto je došla 1982. godine, a do tada nalazimo razne pristupe opskrbi vodom.

Nekada je tu bio vodovod pokretan dizel motorom, još ranije vjetrenjačom koja je snagom vjetra punila spremište vode. Vrlo često su kroz povijest magarci spašavali situaciju budući bi ih stanovnici natovarili kanistrima vode kada ona ne bi baš nikako dolazila kroz cijevi.

No, davno prije, u vijeme starog Rima ovo je mjesto bilo okupano vodom sa svih strana, tu su se slijevali potoci sa fontana, tu se ispiralo platno, nosili se vrćevi. Novalja i danas u svojoj utrobi krije antički vodovod.

Navalia, Novalja je bila značajna antička luka u čijoj su se blizini presijecali pomorski putevi Kvarnera. Navalia je u sklopu svoje luke imala i fuloniku, pogon za bojanje tkanina. I danas  pričaju ljudi kako su kopajući temelje za svoje moderne kuće nalazili mnoštvo smrvljenih volaka u šutu.Najcjenjenije i najskuplje bojanje tkanina bilo je bojanje u purpurnu, carsku boju, a da bi se ta boja dobila trebalo je uz puno vode upravo jako puno volaka. Voda je dolazila iz antičkog vodovoda, koji i danas potojano stoji.

Antički vodovod je u rimsko vrijeme bio puno veći nego što ga danas u muzeju možemo vidjeti. Od izvora Škopalj voda je kroz rukom isklesan kameni vodovod dolazila u novaljsku luku, ali pretpostavlja se da je izvor bio povezan vodovodom i sa uvalom Caska u kojoj su bile ville rustiche, a do danas su tu pronađeni mnogi antički ostaci i artefakti. U tu istu uvalu Caska stizala je voda i vodovodom iz izvora u Kolanu. Toliko je vode bilo na ovom području, da nam svakako budi maštu o bogatom antičkom životu u ovom kraju gdje se do dan danas očuvalo i predivno novaljsko polje u čijem zelenilu još uvijek možemo naći limese rimskog agera.

Talijanova buža, antički vodovod u Novalji

Priča o vodi ovdje ne završava.

Posebna je veza između grada Paga i Novalje. Stanovnica Caske, Bona je zasluživši Božju milost prema jednoj legendi krenula putem uz more prema jugu kako bi izbjegla zlu kob koja je zadesila Casku. Zaustavila se prema uputama anđela na malom izvoru vode pored kojeg je rastao visoki bor. Upravo tu je sa mladim pastirom koji ju je pronašao sagradila dom iz kojeg je nastalo naselje, prema izvoru vode nazvano Pag. No, kako etimologija nije ni do danas dokučila da li ime Pag dolazi od pege, prema grčkom nazivu za izvor ili prema latinskoj imenici pagus kojom se može označaiti selo, onda je dovoljno spomenuti da u današnjem gradu Pagu još uvijek postoji lokalitet pod nazivom Vodice.

Da li je priča o vodi iz naše Novalje puno dublja nego što smo ikada mogli zamisliti?

Priču o vodi sam za Uskrs prošle godine prilagodila kao tražilicu Pronađi svoj kamen. Dok djeca za Uskrs traže jaja, ja sam tražila volke.