Moje novaljske šetnje
Novalja je moje odredište već skoro tri desetljeća. Svoj prvi dolazak tu još živo pamtim. Bila je noć, mjesec pun, okrugao i ogroman iznad paških suhozida. Kada smo prošli Kolan pred nama se otvorila cesta sa obje strane ukrašena isprepletenim suhozidima. Mjesec točno iznad, sve puno neke tajanstvene svjetlosti, snage i ljepote. Suhozidi paški, a pogotovo novaljski na tom potezu od Kolana do Caske me i danas očaravaju, jedino žalim što neki od njih, što od neznanja, što od žurbe za dodatnom zemljom i zaradom, gube svoj izvorni oblik, pa tako i svoj trag u prošlosti. Lijepo se tu sve do nedavno vidjela limitacija agera rimske Kiše (Cissa) koju je u svom radu detaljno opisao Boris Ilakovac. Novaljski suhozid, detalj Nažalost, neki limesi su maknuti, neki prepravljeni na način da više ne predstavljaju izvornost, ali taj pogled mog prvog dana pri dolasku u Novalju mi nitko ne može oduzeti! Ilakovac piše kako su limesi građeni okomito na obalu i zakrivljeni su za 46 stupnjeva pr...