Kako sam prošetala Smojinim Splitom
Dok sam u ožujku ove 2023. godine sudjelovala sa svojim projektom S Markom i Darkom po Splitu na Međunarodnom znanstveno-stručnom skupu 8. dani ICARUS-a u Hrvatskoj i smještala ga u okvire europskih kulturnih ruta, već sam u glavi stvarala novu šetnju, onu u čast stogodišnjici rođenja našeg Splićanina Miljenka Smoje.
Važne su obljetnice, važan je naš grad i svi koji su njime hodili. Valja sve zabilježiti, proslaviti, sudjelovati.....
 |
| Đir Velin miston |
Uzela sam u ruke oba “dila” Smojinog Velog mista, izdvojila citate koje sam mogla smjestiti u prostor, dala im povijesni okvir i zatim zacrtala rutu kretanja.
Nakon što sam to napravila, ostala sam vrlo iznenađena viđenim! Ruta sliči na lik iz crtića La linea (Crta) koji kao da je od sreće htio nebo probit nosom.
Danas, nakon uspješno provedenog projekta, čini mi se da bih i sama mogla probiti nebo nosom od pustog zadovoljstva!
Moji su sugrađani izuzetno dobro prihvatili Đir Velin miston kojeg sam osmislila za sudjelovanje u Noći knjige, pa je upravo zbog toga čitanje bila glavna osobina ovog našeg druženja i šetanja Splitom.
Zaključujem - da bismo osmislili dobar projekt, nije nam potrebna samo ideja, potreban je i materijal od izuzetnog značaja.
Miljenko Smoje je ostavio Splitu važnu poveznicu s našim dijelom Mediterana kakav je nekada bio! Split kroz pero Miljenka Smoje viče svim jezicima ovoga svijeta, on opisuje grad i njegove ljude, a opisuje i one koji su ga posjetili.
Vrlo je znakovito u svom Velom mistu zabilježio:
“Ko bi i nabrojija sve velike i slavne jude, okrunjene glave, ministre, prešidente, milijadere, slavne umjetnike i književnike koji su posjetili i razgledali naš grad! Ali nikad njanci jedan od nji nije impresionira Splićane. More bit da je malo bolji utisak od drugi ostavija jedino car naš i kraj Frane, koji je jema ništo carskoga stila i mota. A svi drugi ništa.” (str.120, Drugi dil)
Taj citat u osmišljenom Điru pročitam na Peristilu, tamo gdje iz svake pore, svakog kamena proviruje čitava splitska povijest, tamo gdje se nalazi i višetisućljetna Sfinga koju je jedan od posjetelja želio čak i kupiti.
“Ča je pusta Londra kontra Splitu gradu!” Cili je grad omar prihvatija ka svoju bandiru ka bojni poklik, ka zavit i amanet pokoljenjima.”(str. 59, Drugi dil)
Tek jedna stvar je važnija od stoljetnog kamena, a to je nogomet!
“Dok bude vika i svita i ludoga Splita grada i u njemu zanjega Splićanina, 1927. godina će se i spominjat i pamtit ka prelomna godina izuzetne, istorijske važnosti, u prvome redu zbog toga što je naš “Ajduk” prvi put posta prvak cile države, šampijon, to je u povijesti našega grada isto tako važan momenat ka i oni kad su Dioklecijanovi graditeji postavili prvi bovan monumentalnog palaca."(str. 58, Drugi dil)
Šetnja Velin miston povezuje i obljetnicu koju ove godine slavi splitsko Hrvatsko narodno kazalište. Smojinih sto i kazališnih sto trideset godina spojili su se na zanimljiv način, a budući je u Splitu od nedavno renoviran i Hrvatski dom, zgrada koju također opisuje Smoje u svom Velon mistu, tako tim poveznicama nema kraja!
“Većina Splićani ne voli ovake stvari znat, jer zašto, govoridu, javno iznosit našu mižeriju, glad i sramotu? Pametni kroničar neće jin kvarit raspoloženje, pogotovo ča smo usrid krnjevala. Maškare i bali na sve strane. Moremo di oćemo, pod morete i u toaltete. Letidu konfeti i korijandoli. Vrtidu se valceri, pleše šotić i polka. Vatrogasci držidu ples u kazalište, šoćališti u dvorani na Prokurative. Narodni ples je već malo greziji, sokolski finiji”, “Zvonimirov” je nidir između ova dva.” (str. 101, prvi dil)
“Ove demoštracije, ka i mnoge druge, počele su u teatru. Bit će da je za to ribarsko-težaški Split izgradija najveći teatar na Balkanu. Uvik je krcat kad su u njemu političke skupštine od stranak i partit, rodojubive manifestacije, a najskoli kad su zabave i sjajni plesovi. Napuni se kad gostuje i koja opera. A sad gostuje Drama iz Zagreba i tužno je prazan. Govori se da svit nima pinez, a i čeka se zagrebačka Opera. Nudi se i Opera iz Milana kioja bi gostovala 16 večeri zasebice i davala “Vertera”, “Falstafa”, “Iris”, a traži samo osan ijad krun. ….. Niki dan je Ivo Vojnović čita svoju krasnu dramu “Gospođa sa suncobranon”. Svita malo.” (str. 110, prvi dil)
Ribari su ubrzali pripreme i uz škripu dugi vesal isplovili su prvi leuti i gajete baš kad se na suprotni kraj duge Rive, gori, na njezinome vrju, ukazala prethodnica veličanstvene težačke kavalkade. Težaci i ribari, te dvi najbrojnije skupine splitskoga građanstva, nisu se ni marili susrest. Ribar, beštimadur i proleter, koji do smrti ka najveću vridnost i stečevinu čuva guču na modre rige i kratki kapot od pana šta bi mu ostavjali nakon ča je četiri godine služija carsku marinu, nikako nije moga trpit težaka. Jema poja, vinograde, kuću, koćetu, konobu punu vina, i po dva i po tri prajca u tezi goji, o nedije blagdansku nošnju nosi, sa famijon na misu gre, a u konobu s judima nikad nije seja i popija vrč vina. Nesriknja škrta štirpa težaška!” (str.15, prvi dil)
”A gledajući samu sliku tu finu harmoničnu kompoziciju - ribari u vitkin leutima, veselu šarenu povorku, sivac naprćeni lozjen, mišinan, maškliniman, motikan i u sedlo uvajenin težacima, s ispruženin nogan da jin opanci stružu tle čovik bi promislija: idila!
Idila skladnoga gradića.
Ako baš oćete, i je idila jer kroničar je komodno moga prešutit ti sudar i neslaganje težaka i ribara kad su ionako sve te njijove kletve i kontrakletve tek verbalni iskazi neslaganja dvaju sasvih različiti načina i stilova života.” (str. 16 prvi dil)
Primjedbe