Od istočne do zapadne obale Jadrana
 |
| Venecija |
Još puno prije nego li je Venecija zavladala Jadranom, veze između istočne i zapadne obale spajale su narode. Oduvijek se putovalo, trgovalo, ratovalo, osvajalo....
Bilo u kamenu, bilo u jeziku, zajedničko naslijeđe je neupitno.
Od sjevera do juga čitav je jadranski bazen valovima mora prenosio običaje, modu, tehnologiju...
Ja sam nedavno iz Novalje krenula prema Italiji. Prvo mjesto u koje sam se zaustavila bila je Akvileja.
Salomonov čvor
Novalja je grad bogate ali i neobjašnjive povijesti. Antički ostaci pričaju o bogatstvu kakvim se mogao dičiti neki veliki povijesni grad. Osim ostataka rimskog vodovoda, u Novalji imamo ostatke nekoliko starokršćanskih bazilika, tu su sarkofazi, veličanstveni relikvijari i ulomci kamene plastike. Antika i kasna antika su na ovom prostoru živjele nekim burnim i bogatim životom.
 |
| Salomonov čvor u Novalji |
Kad sa takvih monumentalnih ostataka koji se danas uglavnom otkrivaju tek u pričama, kao što je i moja Priča o vodi u Novalji, krenete na drugu stranu Jadrana, onda dođete u Akvileju koja svoje bazilike ponosno pokazuje turistima koji mogu uživati u originalnim monumentalnim mozaicima. Neki od motiva akvilejskih mozaika identični su motivima koje imamo u Novalji, no ostaje vječno pitanje, što li se sve još moglo naći u trenutku gradnje novaljskih modernih kuća koje su sagrađene na ili točno pored mjesta na kojem se nalazila bazilika. Salomonov čvor se neumorno ponavlja na oba lokaliteta, s time da smo ga u Akvileji vidjeli i na drugim iskopinama, ne samo u bazilici. Salomonov čvor veza je između ljudskog i božanskog, zemaljskog i nebeskog. Česti je motiv u antičkim građevinama i kasnoantičkim bazilikama, ali pojavljuje se širom svijeta i u drugim kulturama. Salomonov čvor, i sam kao kakav mudri znak ili pak znak mudraca po kojem je i dobio ime, simbolizira besmrtnost i vječnost.
 |
| Novaljski antički mozaici |
Mozaike spominjem u svojoj Priči o vodi budući su oni sastavni dio veličanstvene povijesti Novalje, a pronađeni su blizu bazilike. Drvena škrinjica za relikvijare ukrašena je brončanom oplatom na kojoj su motivi Starog i Novog zavjeta. Jedan od motiva prikazuje kako Mojsije štapom izbija vodu iz stijene.
Kada vas iz Novalje put dovede u UNESCO-ov grad Akvileju ne možete, a ne zapitati se - kako to da sa obje strane Jadrana imamo iste motive na podnim mozaicima bazilika preko kojih su kasnije izgrađene novije crkve?! Potpuno ista situacija u oba grada!
Akvijela je bila važan i veliki grad koji je bio središte mnogih novonastalih tržišta koja su se razvijala rimskim osvajanjima prema Iliriku i Balkanu. Zamislite, u Akvileji se obrađivao jantar uvezen „jantarskim putem“! Da li se on iz Akvileje dopremao u naše vode kako bi ga Japodi od moreplovaca Liburna mogli kupovati za svoje ukrasne predmete koji se danas nalaze u Otočcu!? Koliko li se isprepilće povijest Akvileje i Novalje!?
No, oba nekada veličanstvena grada treba tek otkopati! Akvileja danas nudi puno više od Novalje koja se izgubila kroz povijest. Akvilejska bazilika sadrži sve povijesne slojeve grada i već sama šetnja tim povijesnim lokalitetom dovoljna je da shvatimo prilike koje su zadesile ovaj grad.
Novaljske prilike i neprilike zaokružujemo i otkrivamo pričom, pripovijedanjem satkanim od fragmenata koje tek sporadično možemo uistinu i vidjeti.
 |
| Salomonov čvor iz Akvileje |
 |
| Pleter iz Akvileje isti je kao i na podnim mozaicima u Novalji |
 |
| Bazilika u Akvileji - antički mozaici i razni povijesni slojevi |
Akvileju smo razgledavali dva dana. Kao i u Saloni, tako i ovdje in situ vidimo ostatke termi, stanova, bazilika. No, ovdje i vani pod vedrim nebom vidimo lijepe mozaike koji otkrivaju estetiku antičkih prostora ovog kraja.
 |
| Ostaci mozaika in situ u Akvileji |
Valentinian III. je bio posljednji car koji je boravio u Akvileji 425. godine. Uskoro će uslijediti napadi i osvajanja Atile, jednog od najvećih osvajača u povijesti u vrijeme velike seobe naroda koji će sa svojom vojskom potpuno razoriti Akvileju. S druge strane Jadrana nestala je i Navalia, Cissa ili Kissa...
Ljetovanje na Jadranu
Nakon Akvileje smo otišli u Grado. Grado smo željeli vidjeti i doživjeti kao ljetovalište, no i tamo se nalaze sarkofazi i ostaci bazilika in situ, tako da je šetnja gradom zanimljiva kombinacija modernog i drevnog doba.
 |
| Moderna fontana i antički ostaci u pozadini u mjestu Grado |
 |
| Plaža u mjestu Grado |
Pijesak na zapadnoj, kamen i šljunak na istočnoj obali Jadrana. Ležaljke i ulaznice na jednoj, slobodan prostor za svih na drugoj strani. O cijenama ne volim pričati, no vlasnik malog bistroa nam odmah daje do znanja kako je u Hrvatskoj voda skuplja od piva! Zanimljivo je kako ljudi gledaju prioritete, neki u pivu i vodi, neki u slobodnom pristupu moru..... U kojoj je zemlji život skuplji vječna je tajna!
Grado koji je u regiji Furlaniji-Julijskoj krajini daje svojom arhitekturom na već viđeno po slovenskom priobalju i Sjevernom hrvatskom primorju. Uske ulice, mali trgovi, volti. Tu je mnoštvo restorana i kafića - živi se vani. No, kako je kod nas nekad bilo, tako je ovdje još uvijek - odlazi se na poslijepodnevni odmor. Sve se zatvori, bude tiho, tek sa plaže dopire žamor. Onda, od nekih šest sati poslije podne ponovo sve zaživi, dižu se rolete, otvaraju vrata.....
 |
| Siesta u gradu Grado |
Pulenta na pjatu
Ušli smo u pokrajinu Veneto. Meni, koja sam porijeklom sa Raba, pokrajina Veneto znači nešto blisko. Mnogi Rabljani i danas znaju skočiti u Veneciju tek tako. Neki imaju i venecijansko porijeklo, kako je to imala i moja nona.
Prva asocijacija na pokrajinu Veneto meni je pulenta! I ja je danas rado kuham, a moja djeca su je vrlo rano naučila sama pripremati. Bezbroj je jela koja mogu leći na pulentu, od raznih tingula, žgvaceta, pa do brudeta. Pulenta je odlična i na maslacu, samo malo zapečena i narezana na štapiće..... Kod nas se često pravila jetrica na venecijanski, ali i pašticada na venecijanski. Mama je uvijek govorila, pašticada mora biti zlatne boje!
 |
| Sipa s pulentom |
Od morskih plodova, do goluba, zeca, magarca, svega tu na pjatu može biti, a gotovo sve uvijek posloženo na pulenti. Pašta fažol, jelo na žlicu uvijek je dobra okrijepa.
Osim što smo uživali u gastornomskim delicijama i osjećali se kao doma, Veneto nam je dalo i par lijepih šetnji. Osim što smo ponovo doživljei i uživali Veneciju, ovaj put smo upoznali Euganejska brda gdje smo se kupali u termama.
Naše veze s Venecijom i Venetom duboko sežu u povijest.
Marko Marulić je u Veneciji tiskao Juditu na hrvatski jezik! De Dominis je predavao na sveučilištu u Padovi, mnogi su naši ljudi odlazili u Padovu na studije.
Mnogi su naši ljudi kroz povijest služili Veneciji i s njom se izborili protiv Osmanlija. Venecija je grad kojeg i mi sami možemo na neki način prisvojiti. Zbog našeg kamena, drva, umjetnika, arhitekata, zbog onoga što je u Veneciji otišlo, ali i zbog onog što je od Venecije k nama došlo.
Dvije obale Jadrana, istočna i zapadna nisu nimalo daleke, ni u kojem smislu!
 |
| Bakalar s pulentom |
 |
| Musso (magarac) s pulent |
Tekst i fotografije: Božidarka Šćerbe Haupt, Darka
Primjedbe