S prijateljima po južnoj Istri

Odmor, odmor i samo odmor

Odmor, odmor i samo odmor

Kada krenete na put uvijek prethodno na neki način skujete planove o tome kako ćete provesti vrijeme, što ćete vidjeti i razgledati.....

Ali, što ako se dogodi da među vašim prijateljima ima onih kojima je cilj odmor i samo odmor, te ispijanje kave, što ako se vaše šetnje svedu na rute od kafića do kafića?!

Srećom, imate dobar smještaj u srcu lijepe istarske prirode, jednu od mnogobrojnih novoizgrađenih vila s bazenom, i dio problema je već riješen!

Ovdje ću vam sada polako opisati što smo vidjeli između svih tih kava.

Već prvog dana našeg boravka uputili smo se u orijentacijsku šetnju i naišli na putokaz za nekakvu pizzeriju pomalo snena imena: Sunset pizza. Nekako smo imali osjećaj da je to samo putokaz za neka druga vremena kada je sve puno turista, no nismo vjerovali da će i sada u predsezoni bar biti zaista i otvoren i da će nas tamo dočekati vedri i radišni ljudi.

Dobili smo pizzu sa smješkom uz dojam kao da su ti ljudi baš uvijek tu, kao da mjesto ne bi niti živjelo bez njih!

Isto nam se dogodilo u Ližnjanu sutradan. Nabasali smo na neku gostionicu, nismo imali nikakve preporuke, ništa, ali smješak nas je privukao, pogled, zelenilo, morsko plavetnilo.... Jednostavnost izvire iz kamena i srca, sve je puno neke dostojanstvene smjelosti.

Izgubljeni u zelenilu... Brijuni

Zelenilo u srcu krša

Kad putujete Istrom, ostanete zadivljeni zelenilom kojeg ovdje ima u izobilju. Ne znate što biste prije pogledali, kuće ili sve te livadice koje su razasute pejzažima....

Mi smo više puta za vrijeme našeg boravka uronili u taj divni zeleni svijet. Htjeli smo hodati i dosegnuti visine ovih proplanaka, htjeli smo pomirisati svo to smilje i ružmarine. Željeli smo vidjeti kanale, potoke, rijeke i mora.

Zemlja istarska je crvena, pa je oku onda još ugodnije pogledati sav taj sklad maslina, bilja, divljih cvjetova i kamena....

Maslinici i makovi na zemlji crljenici

Osim šetnji oko svog smještaja, jer Kavran ima svoju šumu, more, uvale i nešto polja, otišli smo i dalje, pa smo tako uživali na Brijunima i na Limskom kanalu. Hodali bi satima, pa sam ja svakim danom bivala sve to spretnija.

Na Limskom kanalu

Znam da, Istra ima svoj ipsilon... Ali, ako nikud ne žurite, male cestice su sasvim ugodne za putovanja. Jednom smo tako makadamom došli do Šišana, drugi put, skoro pa tuđim poljima od Vodnjana do Kavrana i tada vidjeli prava mala seoska imanja.....

Makadamom do Šišana pruža se predivan pogled

Seosko imanje

U mediteranskom vrtu

Najviše zelenila smo naravno uživali na Brijunima, jer tamo osim njegovanih livada po kojima susrećete jelene i košute, ima i šuma, ali i pravi mali mediteranski vrt. Brijuni imaju i svoj mali safari, a prva generacija životinja iz vremena SFR Jugoslavije, kada je ovdje svoju rezidenciju imao jugoslavenski predsjednik Tito, već je sva preparirana i izložena u svojevrsnom "zološkom vrtu". Dozvolite mi samo da kroz ovu zelenu oazu napravim digresiju i spomenem kako je Tita na Brijunima posjetilo ni manje ni više nego 60 državnika, što predsjednika, što kraljeva i kraljica.

Istarske motovunske šume na sjeveru kriju i skupocjene tartufe

Neuhvatljiva košuta

, a po njima je Istra nadaleko poznata. Što sve možemo vidjeti i doživjeti po tim malim putevima kojima kroče i divlje svinje ostaje zapisano u našim uspomenama.

Putujući Istrom uživate puno više od pukog traženja plaža, jer njen kamen, ona jezgra u unutrašnjosti puna je raznih iznenađenja.

Hodanje ili bicikliranje može vas dovesti do krajnjih točaka istarskog poluotoka, a sve to popračeno pogledom na morsko plavetnilo. Na sjeveru je poznata biciklistička staza Parenzana kojom se vozite bivšom željezničkom trasom koja je nekoć spajala Poreč s Trstom. Na jugu možete voziti uređenim stazama sve do rta Kamenjak. Što god da odaberete, užitak je uvijek tu.

Biciklama do Kamenjaka

Tragom svetaca

I tako šetajući istarskim selima i gradićima, naiđemo na putokaz koji označava hodočasničku rutu. Da li sam to očekivala, nisam sigurna.... Udarili smo pečat na našu kartu, tek tako za uspomenu, a na camino ćemo se odlučiti neki drugi put!

Pečatiramo kartu kod crkvice Svetog
trojstva u Šišanu

Odemo u slijedeće mjesto, pa u Ližnjanu naiđemo na stopu svetog Martina! No, to nije jedino mjesto u Istri koje slavi ovog sveca. Tu je već treća istarska od ukupno 28 postavljenih stopa svetog Martina u Hrvatskoj. Stopama ovog sveca, poznatog po dobroti što pomaže drugima, obilježava se kulturna i povijesna ruta koja povezuje sve gradove i mjesta s crkvama, katedralama i kapelama posvećenima svetom Martinu. U Istri su to Tar, Vrsar i Ližnjan koji promiču vrijednosti svetog Martina, a to su zdrav život i dijeljenje. Sama stopa svetog Martina rad je francuskog kipara Michela Audiarda nastala 2003. godine.

Europski kulturni itinerer
svetog Martina iz Toursa, Europljanina

Stopa sv. Martina

U Rovinju smo naišli na sarkofag svete Eufemije, mučenice iz vremena cara Dioklecijana o kojoj se legenda prepričava i danas.

Prikaz legende o sv. Eufemiji

Težak je zadatak ako si postavite za cilj posjetiti sve istarske svece, sve divne crkve i mozaike od kojih su mnogi još na svom originalnom mjestu. Repliku Plesa mrtvaca iz Berma vidjeli smo na Brijunima u crkvi svetog Germana, pa smo si time mogli dočarati ljepotu i značaj tog mjesta.

Crkva sv. Jakova

Ali Vodnjan, to vam svakako preporučujem! U tako neobičnom mjestu punom dugih i vijugavih ulica našla se i crkva svetog Jakova koja pripada onom gore spomenutom hodočasničkom putu južne Istre. Ali, tu je i crkva svetog Blaža koja čuva toliko puno znamenitosti, da naprosto ostanete bez riječi. Za samo 10 eura dobijete elektronski vodič koji vas odvede u duboku povijest ove crkve koja je prepuna slikarskih remek djela, relikvijara, mumija.....

Kako se u tako sakralnom mjestu ne rade fotografije, tako vam dajem link u kojem možete razabrati kakvo se to blago tu krije. Osim samog sakralnog dijela, oduševio me i način prezentacije sve te zanimljive građe u muzeju. Kao da ste u kakvoj svjetskoj metropoli! Link kojeg sam podijelila ima i englesku verziju na sve zanimljivosti u župi Vodnjan, pa kliknite na sve što se da otvoriti! Veličanstveno je!

Crkva svetog Blaža prepuna je relikvijara, tu su mumije, umjetnička djela i mali muzej

Šarenilo kuća i postojanost arhitekture

Ne možete biti u Istri a da ne primijetite tu raznolikost arhitekture, od malih kamenih kažuna i suhozida, do uskih srednjovjekovnih kuća jarkih boja. Nema ovdje pompoznih trgova ni kupola koje bi svjedočile o nekoj renesansi, ali zato ima veličanstvena i prostrana antička arena.

Kažune danas mnogi grade u replikama po svojim modernim vilama kako bi gostima dočarali prošla vremena, pa su se tako i u našem modernom naselju luksuznih vila našla dva kažuna u funkciji recepcije. Mi smo pak posjetili park kažuna u Vodnjanu, a na neke stare kažune smo nailazili usput. Kažuni nama u Hrvatskoj nisu novina, budući ih tradicijski gradimo po čitavom području krša, samo su drugačijeg naziva. Tako ćemo ih u Dalmaciji upoznati pod imenom bunje. Kako god, uvijek su to suhozidne gradnje uglavnom okruglog tlocrta koje su prvotno seljacima i stoci služili kao zaklon od nevremena. Mnoge su prepuštene zubu vremena, budući su se i kršna polja do nedavno napuštala. Danas imamo povratak seoskim imanjima i obradi kršnih polja, čemu je uvelike pridonijela ekologija i bio proizvodnja. Danas posebno cijenimo ove kamene građevine i ponovo ih učimo graditi kao i suhozide, kako ne bi bile prepuštene zaboravu.

Kažuni kod Vodnjana

Vodnjanski kažuni

Park kažuna kod Vodnjana

Istarski gradići i mjesta su prepuna malih kamenih kuća sa voltima, uskim prolazima, tu su zanimljivi balkoni i terase, sve ukrašeno cvijećem. U Vodnjanu smo vidjeli zanimljive murale po fasadama kuća koji ostavljaju osjećaj neke druge dimenzije. Mjesta uz more imaju predivna šetališta i tada se osjećate kao da ste negdje na svjetskoj promenadi, dok su ona u unutrašnjosti mahom građena na vrhu brda, kuće su zbijene jedna do druge, pa mjesta izgledaju kao naseljene utvrde. Svugdje možete dobiti ukusnu kavu i sladoled, mnoštvo je restorana u kojima se nude razne delicije. Ali, ako volite kuhati kao i mi, onda je dobro znati da je pulska tržnica lako dostupna. Gdje god da jeste na jugu Istre, sve to dođe na nekih pola sata vožnje.... Uz to je pulska tržnica izvorne secesijske gradnje iz vremena Austro-Ugarske monarhije, pa je i to vrijedno pogledati.

Secesijska pulska tržnica

Unutrašnjost pulske tržnice

Pomorstvo i industrija

U ovoj veličanstvenoj Istri u kojoj dominira unutrašnjost sa svojim kršem i poljima, suhozidima i gradićima po uzvisinama, imamo i pomorsku kulturu na koju nailazimo vrlo često. Nisu tu samo marine kakvih imamo npr. u Medulinu, već je tu i prava mala baštinska kultura o pomorskoj i brodskoj tradiciji. Tako sam u Rovinju razgledala Ekomuzej Batana, a u Premanturi Centar brodogradnje Goran Mikovilović na otvorenom. Na Brijunima sam razgledala kuću za brodice u kojem je danas interpretacijsko-edukacijski centar. Pula je naravno i danas tu sa svojim brodogradilištem koji je tako reči sastavni dio grada i gradske obalne šetnice. U vrijeme Austro-Ugarske monarhije Pula je izgrađena kao glavna luka ratne mornarice s arsenalom i brodogradilištem. Bilo je to vrijeme kada je izgrađena i Zerostrasse - sklonište iz vremena 1. svjetskog rata.

Pulska luka u srcu grada

I, kad sam već došla do vremena svjetskih ratova, onda moram spomenuti i Musolinija koji je u sklopu svog programa “Citta di fondazione” izgradio u Raši idealni grad talijanskog racionalizma. On je u samo 547 dana sagradio sve što se i danas tamo može vidjeti, uključujući i rudnik u kojem se danas organiziraju vođene posjete.

Raša kakvu smo je danas upoznali još uvijek čuva svu svoju izvornu arhitekturu, a u znak novog doba, na trgu smo svjedočili sakupljanju potpisa za novog načelnika - demokratki izbori na djelu! Iako nismo mogli dati svoje potpise, srdačno nam je uručio suvenir - privjesak u obliku istarske koze.

Industrijsku baštinu možemo popratiti i u Medulinu gdje su nekoć bili mlinovi na jedra, a današnji primjerak "malina na jadra" prava je mala ljepotica koja krasi medulinsku marinu pričajući nam štoriju o minulim danima.

Istra magica, nevjerojatna, neponovljiva, toliko blizu a opet daleka, naša, a svoja….

Mi smo se od Istre oprostili u Plominu gdje smo, onako za kraj prohodali starim zidinama s pogledom na Plominski zaljev i termoelektranu s najvišim dimnjakom. Istra nas je potpuno neplanirano ispratila svojim delicijama.

U malom restoranu Dorina okusili smo i tartufe, i pljukance, i boškarina, sve smo to začinili originalnim desertom kojeg ovdje zovu plominski krafi s umakom od naranče. Nekada su nonice radile paštu (tjesteninu) i u svojoj su kuhinji za to vrijeme stvarale atmosferu pripovijedanja. Dok bi se čekalo da jelo bude gotovo, glad bi zatomili pričama koje su polako klizile u ritmu miješanja tijesta.

Prepuštam vas sada razmišljanjima o ovoj prelijepoj zemljici, našoj a svojoj - magičnoj Istri koja je uvijek puna iznenađenja!