Heretik našeg doba - Šetnja s Markantun de Dominisom

Kada sam 2021. godine osmislila "Priču o ruralnom Splitu i našem malom Mistu" u kojoj sam obuhvatila još uvijek vidljive pločarice (kuće kamenih krovova) i neke ruralne običaje koji i danas žive u Splitu, nisam imala plan o tome kako ću i dalje smišljati neke splitske šetnje. Svaki put bi se to dogodilo nekim vanjskim porivom i željom da i sama nešto doprinesem na "zadanu temu". 

Tako sam te iste godine, odmah kako je Sabor proglasio Svećanu godinu Marka Marulića osmislila šetnju "S Markom i Darkom po Splitu" koja i danas živi, stalno poprima nove dimenzije i pobuđuje zanimanja građana i stranih posjetitelja.

Ova šetnja koja je strancima poznata pod imenom Darka Walks With Marko predstavljena je na nekoliko konferencija, a zbog sveobuhvatnosti splitske kulture, arhitekture, povijesti, umjetnosti, književnosti i uopće stila života, našla se i na temi europskih kulturnih ruta povezujući ovaj naš dio svijeta kroz okvire Grand Toura i UNESCOvih značajki. 

Budući volim obljetnice, tako 2023. obilježavam stogodišnjicu rođenja splitskog pisca i "kroničara" Miljenka Smoje koja je pala u isto vrijeme kada i obilježavanje 130 godišnjice splitskog kazališta, što sam i povezala jednom točkom svoje šetnje "Đir po gradu - Đir Velin Miston". Ova je tematska tura gradom potpuno oduševila Splićane budući smo im vratili sada pomalo izgubljeni vedri i opušteni splitski duh, pa se ulicama moglo čuti oduševljenje prolaznika. 

Gib obitelji De Dominis na obiteljskoj kući u Rabu

I eto nas u godini 2024. U meni je već neko vrijeme gorila želja ne bih li predstavila gradu jednog zaboravljenog svjetskog velikana i nikako nisam mogla uhvatiti nit kojom bih započela svoj projekt. Ali kako u ovom našem svijetu puno toga donese vrijeme, tako je i meni vrijeme donijelo onu ključnu inspiraciju.

Manifestacija Noć knjige je za 2024. godinu odrelila temu o kataklizmi i knjizi za izazovna vremena. Pa, zar nije naš velikan, a nekadašnji splitski nadbiskup upravo napisao knjigu za izazovna vremena, da bi na koncu bio posthumno spaljen na lomači.

Došla mi je pod ruke knjiga Heretik Ivana Supeka koji se i sam našao u izazovnim vremenima i tako sam stvorila podlogu za konačno dovršenje svog projekta kojim bih predstavila zaboravljenog Markantuna de Dominisa i stvorila šetnju Heretik našeg doba - Šetnja s Markantun de Dominisom. 

Popratni materijal
kojeg sam osmislila za ovu šetnju

Obilježavanje 400. godišnjice od smrti ovog velikana moglo je započeti. Budući se radilo o manifestaciji Noć knjige, tako sam čitajući citate iz knjige Heretik stvarala ambijent grada iz vremena de Dominisa, a okruglu građevinu našeg Vestibula posudila sam za uprizorenje tamnice u tvrđavi Svetog Anđela. Zahvaljujući Ani Vukas Belas iz Riznice grada Splita posjetili smo i interijere vezane uz splitskog nadbiskupa Marka Antonia de Dominisa, a pomalo tužni smo ostali pred portretom pape Urbana VIII, veličanstveno djelo Matije Pončuna, budući je upravo taj papa presudio sudbini ovog znanstvenika i vjernika.

Detalj sa portreta koji se nalazi u Riznici

Napiši ti jednu drugu knjigu, progovara papa Urban VIII iz pera Ivana Supeka, misleći na njegovo djelo “De republica ecclesiastica” i time stavlja pečat na njegovu sudbinu. Rabljanin Markantun de Dominis došao je u Split nakon Senja gdje je proveo teških šest godina, najprije kao administrator, kasnije kao biskup i posrednik između Venecije, Uskoka i habsburškog dvora. U Splitu se kao nadbiskup bavi mišlju kako bi bilo dobro otvoriti učilište, no ljudi se boje novih ideja, u Splitu još nitko nije nastradao od inkvizicije, tek će kasnije zbog protestantizma biti osuđen trgovac Capogrosso.

 “Već pri prvim koracima da nešto učini, nadbiskup se sukobio s petrificiranim strukturama vlasti u komuni. Kaptol je bio, kao i plemičko vijeće, kula zatvorena u se; a nad svima je zapovijedao mletački knez. Proturječja crkvene i državne organizacije žestoko su izbijala u hrvatskoj katoličkoj komuni pod mletačkom vladavinom, i nadbiskupu je već pri prvom nastupu u stolnoj crkvi bilo dosuđeno da rezignira ili srne u bitku progiv jezuita koji su zahtijevali istragu nad neposlušnim, divljim i glagoljaškim svećenstvom.” (Supek, str. 58)

“Utemeljivši u Padovi teoriju leća i duge, Marko Antonije bio je najpozvaniji da to do kraja objasni. Prozori njegove palače nisu mu davali dosta svjetla za eksperimente, i zato… i ne samo zato, probit će jedan zid Dioklecijanova oktkogona, ondje iza glavnog oltara, i proširiti baziliku novim krilom, gdje će on, kao primas, predsjedavati saboru dalmatinskih biskupa i, kao fizičar esperimentirati. Crkva svetog Dujma bila je puna mraka, bezličnih isposnika i svetačkih rekvizita, zatrpana još nakaznim skelama. Uopće, u njegovoj se dijacezi zadržao srednji vijek s okrutnim asketizmom, pokajničkim procesijama, suludim narikačama, poganskim praznovjerjem, pijanim svetkovinama. Sve će on to raščistiti pa otvoriti zatrpane arkade, plokate i hodnike da svjetlo i uzduh tog divnog pejzaža uđu u pljesnivu ruševinu!” (Supek, str. 109) 

I tako nas Supek vodi kroz splitske vizure ondašnjeg vremena u kojima danas prepoznajemo ostavštinu Markantun de Dominisa. 

Moja šetnja o Heretiku našeg doba ide od Pjace preko Peristila u Katedralu, preko Kaptola na nekadašnju Biskupiju, zatim šetamo labirintom ulica natrag na Peristil da bi ušli u Riznicu nakon koje odlazimo u Vestibul gdje stvaramo uprizorenje zadnjih Dominisovih dana i čin spaljivanja na lomaču njegova mrtvog tijela i knjiga.  

Šetnju sam prozvala Heretik našeg doba, budući nad njim još uvijek nije provedena rehabilitacija. Danas glasno možemo reči kako je on bio vizionar ekumenizma, a Papa Ivan II se javno oglasio po pitanju inkvizicije i izriče molbu za oprost grijeha, no u Hrvatskoj postoji mišljenje kako de Dominisa treba rehabilitirati po pojedinačnom, ne po skupnom pitanju,  pa time on i dalje ostaje u sjeni. Tek tu i tamo se netko usudi pričati o njegovoj veličini, pa tako 2010. godine na skupu u Rabu akademik dr. Golub, kao i neki drugi izlagači povodom obilježavanja godine Marka Antuna de Dominisa pod pokroviteljstvom i organizacijom UNESCO-a, smatraju da je Marko Antun de Dominis preteča ekumenizma, pa čak i ekleziologije Drugog vatikanskog sabora jer je predlagao kolegijalnost biskupa i toleranciju prema drugim kršćanima, izgarajući za jedinstvo kršćana, u tada vjerskim ratom i crkvenim raskolima podijeljenoj i zakrvavljenoj Europi.” 

U popratnom tekstu kojeg sam osmislila za ovu šetnju naglašavam njegovu veličinu kao znanstvenika, a o tome također nalazim dodirne točke u Supekovoj knjizi, tako da i te detelje popratim čitajući citate iz Heretika uobličujući sve to u sliku ondašnjeg Splita. 

Markantun de Dominis je znanstvenik svjetskog glasa. Njegove ideje i teorije i danas žive, a njegova vjerska uvjerenja su sve to manje uznemirujuća.

Markantun de Dominis je šaptom obilježen u Hrvatskoj, a u Splitu kroz ovu moju šetnju.

Grb obitelji de Dominis
u benediktinskom samostanu
na Rabu