London za početnike
 |
| Regent Street |
Gostoprimstvo na prvu
Upustile se nas dvije, obje više nego šezdesetgodišnjakinje u londonsku avanturu, a sve na poticaj mlade rapske ljepotice, kćerke moje suputnice.
Nismo znale što nas čeka, samo smo bile svjesne veličine te svjetske metropole i našeg smještaja negdje blizu svih događanja.
Promislila sam, idemo korak po korak, najprije neka nađemo prtljagu, pa onda Heathrow Express, vlak koji nas je za samo petnaest minuta doveo na Paddington station, a ona je pak samo pet minuta hoda od našeg smještaja. Divno, zar ne!?
 |
| Za divljim stolom ljubavi |
I sve smo to pronašle, obišle kvart kroz jednu malu večernju šetnju i činilo nam se već kao da smo kući! London nas je primio objeručke, bez stresa i grešaka, potpuno nas je pridobio već prvog dana. Sjele smo za Divlji stol ljubavi i bile spremne za sve što nas u ovom gradu očekuje. A London nam je zaista pružio puno!
Bez magle, vjetra i kiše, tek uz pokoji oblak prohodale smo idućih dana od jednog do drugog kraja grada i provozile se rijekom, cestom, podzemljem i zrakom, svime što ovaj grad ima kako bi od jedne točke došle do druge.
Nebom, rijekom i podzemljem
Budući sam za prvi dan rezervirala ulaznice za Sky Garden, tako smo do 15:45 imale vremena za neku vrstu kružnog putovanja gradom, što je ujedno trebalo biti stjecanje našeg potpunog uvida u grad i u to kako ovdje u stvari ništa nije daleko. Na mapi smo lako otkrile autobusne stanice i ukrcale se u pravcu Piccadilly Circus kako bi dalje nastavile pješke.
Zanimljivo je kako se naše vrijeme uvijek poklapalo sa nečim što je vrijedilo vidjeti, tako su ispred Whitehall Palace taman stajali konji i konjska garda. Kao da su samo nas čekali!
Oko Trga parlamenta su se ispred nas poredale sve te divne građevine i veličanstveni Big Ben. Znale smo da ćemo se tu vratiti, ovo je ipak bila jedna informativna šetnja, pa smo jednostavno produžile preko mosta i tamo se ukrcale u brod za Tower Bridge. Možda je sada zanimljivo napomenuti kako smo sve prijevozne karte plaćale svojim kreditnim karticama. Nismo kupile Oyster za čiju bi izradu dale 5 funti, nakon čega bi tu karticu trebale puniti sa po nekih 20 funti. Dnevno sam kontrolirala stanje potrošnje, no pravo stanje se pokazalo tek kasnije, sistem je zbrajao. Ali, otkriti ću vam da smo se dnevno busevima vozile za cijenu od 2, 4, 6, do 14 funti kad smo se vozile i brodom i busevima, a 10 kad smo se u jednom danu provozile od centra do zapada, pa onda na istok prema Greenwichu i natrag sa najnovijom i najmodernijom Elisabeth Line. Sve zajedno puno, puno manje nego što bi potrošile da smo uzele tu kartu iz linka. No, dobro je znati da su svi ljudi tamo vrlo susretljivi, a zaposlenih na ispomoći ima ko u priči. I kada želite kupiti kartu, onda vam još i kažu, nemojte, jeftinije vam je sa svjom bankovnom karticom, samo nemojte zaboraviti prisloniti karticu i na izlasku. To jedino ne trebate napraviti kad izlazite iz busa. I zaista smo se sigurno osjećale zbog svih tih uniformiranih ljudi koji se nalaze po stanicama i stajalištima i plaćeni su kako bi pomogli svima koji pomoć traže. U metro, ili njihov tzv. tube/cijev koji se tako zove zbog okruglog oblika teško sam se odllučila. Iz razgovora s jednim vozačem autobusa saznala sam kako se ne treba bojati, štoviše, jako nas je nasmijao. Kažem ja njemu kako mi je nelagoda ući u tube jer da neću znati gdje sam, a on meni na to odgovori, haha, tri četvrtine Londonjana ne zna gdje su!!!! Ali, kad smo već ušle u tube, a to smo se odvažile zadnji dan, onda smo shvatile da je to zaista kao dječja igra. Sve u bojicama i shemama, sve nacrtano i odlično prikazano, i zaista - nema šanse da se izgubite. Mislim da bi se mnogi europski gradovi trebali ugledati na londonskli metro i na tu laku prepoznatljivosti lokacija, smjera kretanja i svih stanica. I ne, ne morate brojati stanice u metrou! To nije istina! Stalno na ugodnom klasičnom engleskom čujete gdje ste, a shema se nalazi iznad vaše glave, također i svjetleća obavijest o tome na koju stanicu će slijedeće stati! Nema zabune. Boje i bojice, sve lako i prepoznatljivo, dječja igra. I, kako je moja suputnica Mare dobro primijetila, čak i svaki vlak ima istu boju koja prati liniju kojom se vozite. Tako da ako vam treba lila linija, a unutra je sve sivo, odmah znate da ste pogriješili! Mare i ja nismo pogriješile. Uvijek smo bile na ispravnom pravcu!
 |
| Nas dvije na brodu prema Tower mostu |
U dio grada oko Tower Bridgea smo se jednog od idućih dana vratile, budući smo htjele posjetiti najstariju londonsku tržnicu Borough market. Tamo smo otišle busom sa London Victoria station i još jednom potvrdile našu snalažljivost u kretanju!
Tržnica nas je oduševila šarolikošću. Bila je nedjelja, a puna ljudi! Tamo smo pojele odličan rižoto, a šetale se među mirisima od Provanse do Sicilije! I onda mi padne pogled na teglice ajvara! Pogledam malo lijevo pa desno, kad ono - eto nam i hrvatskog štanda. Naravno, ajvar je makedonski, našao se tu pored dalmatinskog pršuta i ostalih izvornih hrvatskih proizvoda. Neću ja sada propitivati što tu ajvar radi, jer ga i mi svi rado jedemo, a da ga nije bilo, vjerojatno ne bih niti hrvatski štand primijetila!
Sky Garden nas je oduševio. Uopće, taj spoj moderne arhitekture koji niti malo ne nagrđuje sve ono što je staro i starinsko, sve to tako dobro djeluje u jednoj posebnoj cjelini. Tu su blizu Tower of London, Tower Bridge, The Shard, 30 St Mary Axe, bolje znani kukumar ili The Gherkin koji stalno privlači pogled..... The Sky Garden je uistinu i vrt. Tu vidite divne primjerke razne vegetacije, no treba znati da smo i vani, u londonskim parkovima vidjele stabla i biljke koje uspijevaju i kod nas uz more! Citrusi, kako mi kaže prijateljica koju smo posjetili jednog od naših londonskih dana, ipak tu ne uspijevaju! Klima, za koju čujem da je naporna zbog kiše, vjetra i magle, nama se ovih sedam dana pokazala kao neka mediteranska, pa nismo mislile da smo se makle dalje od našeg Jadrana. Posrećilo nam se, svi nam kažu! Hvala ti lijepi grade!
 |
| Sky Garden |
Mi smo lebdjele nebom i prilikom posjete poluotoku Greenwich. Tamo smo stigle u sumrak i ukrcale se u novu žičaru koja se uzdiže 90 metara iznad Temze. Iako je bio sumrak, dobro se sve vidjelo, a meni posebno zanimljivo stablo u rijeci koje me asociralo na naše plavo splitsko stablo umjetnika Vaska Lipovca.
 |
| Antony Gormley (kipar): Quantum Cloud |
U kraljevskom okruženju
 |
| Katedrala sv. Pavla |
 |
| Westminster Abbey |
Londonom pješke
Rekla sam već, u Londonu smo se odmah po dolasku osjećale kao doma, pa smo dalje nastavile kroz Covent Garden, Chinatown i Soho. Vidjele smo ljude kako čekaju u redu za kazališta koja su se tu nanizala, pa smo negdje u Oxford Street uhvatile autobus prema kući.
 |
| Kineski grad |
Šetnje Londonom su nas stalno oduševljavale, bilo zbog građevina, bilo zbog parkova. Oduševljavali su me i ljudi svojom ljubaznošću, pogotovo ako bih na autobusnom stajalištu proučavala mapu, nerijetko bi se sami javili i upitali ako mi mogu pomoći! Nekako sam imala osjećaj kao da su tu baš svi jednako ljubazni, kao i kolege mog supruga koji su uvijek tako vedri, dragi i nasmijani. Pitam se, zašto li uvijek izbjegavam Zrće u vrijeme britanskih festivala?! Koji to Britanci tamo dođu?!
Eto, trebala sam doći u London, pa da uvidim kako nisu samo kolege mog supruga tako ljubazni ljudi, već ih je ovdje puna metropola!
Parkovi
Parkove bi trebalo ponovo doživjeti u neko drugo godišnje doba, no iako sivi sada u sijećnju, oduševili su nas bujnim životom i svim onim životinjama koje se tamo kočopere, bilo da ste u parku svetog Jakova, u Hyde parku ili u vrtovima Kensington.....
 |
| Park svetog Jakova |
Tražile smo memorijalnu fontanu princeze Diane i čudile se kako je ne vidimo.... Google je pokazivao pravi smijer i stalno smo se pitale gdje je. No, kad smo se približile, shvatile smo koliko je ona jednostavna, ali močna iako položena sva po tlu. Nema tu štrcanja vode, niti lukova, nema tu monumentalnosti na kakvu smo navikli kod fontana. Ona je sva kao potok koji neprekidno teče, nevidljiva iz daleka, jednostavna iz blizine. To je voda koja ima svoje uspone i padove, brzace i smirenost. Onaj koji ju je osmislio, duboko se pozabavio simbolikom. U vodi smo ugledale svježe ruže. Nekako imam osjećaj da ih tamo svakog dana netko položi.
Nešto prije nego smo došle do monumentalne fontane princeze Diane, ugledale smo luk koji mi se odmah učinio važnim. Kad smo se približile, vidim - Henry Moore! Da, o njemu sam učila u školi, evo ga ovdje, stoji slobodno u parku usred Londona. Mene je to snažno dojmilo, budući mi se njegovo ime nekako urezalo u sjećanje kroz sve ove godine koje su se odavno odmakle od vremena mog školovanja.
 |
| Henry Moore: Luk |
Sve smo mi vidjele, od muzeja, do smjene straže. Divile se djelima Rodina u Victoria i Albert muzeju i prisjetile se tamošnje izložbe našeg Ivana Meštovića.
London je sve probudio u meni, sva sjećanja od slušanja Beatlesa, do čitanja knjiga o Sherlock Holmesu! Vratio mi je ono nešto englesko iz proteklog obrazovanja i ispunio u potpunosti. To je grad u koji se svakako želim vratiti.
 |
| U muzeju Sherlock Holmesa |
Tekst i fotografije: Darka
Primjedbe