Ostaci starokršćanske bazilike u Jazu

Crkva svetog Ivana i Pavla iz 19. st. s apsidom ranosrednjovjekovne crkvice

Novalja se uvelike pripremila za outdoor turizam, sve je u znaku trčanja, hodanja, plivanja, biciklizma, vožnje kajakom.... Ovih dana su ovdje i mladi nogometaši, hrvatski kadeti se spremaju na turnir.

Dok sve tako vrvi raznim aktivnostima, ja se krećem svojim ritmom i bilježim što se zbiva u kulturi. Večeras imamo program u Kulturnom centru Gozdenica, stiže plesna predstava House Bolero. No, mene zanima također što se to događa na drugoj strani uvale!

Prije skoro tri godine na svom YouTube kanalu postavila sam vlog o starokršćanskoj bazilici u Jazu. Tekst je na engleskom, jer sam se tada uvelike obraćala svojim međunarodnim prijateljima. Danas ću na hrvatskom reči koju riječ, a kako znamo da Google prevodi moj blog, tako se tu svi mogu prepoznati i poslužiti.  

Literatura kojom se informiram je izvoran znanstveni rad dr. Ante Šonje, Kasnoantički spomenici na otoku Pagu i članak iz Crkvenog graditeljstva, Strarokršćanske i predromaničke crkve otoka Paga, Građevinar 61 (2009) koji navodi svoje izvore na kraju teksta.

Meni ostaje ovdje najzanimljivija činjenica da je don Frane Bulić bio upoznat s ovim lokalitetom, dolazio je u Novalju i zasigurno se divio onom što je ovdje našao. Između ostaloga, premjerio je i baziliku u centru Novalje, za koju se uspostavilo da je većih dimenzija nego li je to salaonitanska bazilika. Bazilika u Jazu isticala se "veličinom prostora i bogatstvom raznolikog ukrasa od mramora. Stupovi arkada, koji su dijelili brodove, bili su od domaće ružičaste breče, a oltarna pregrada i ciborij od grčkog mramora." Nadalje saznajemo kako je pod mogao biti lijepo ukrašen zbog malih kockica koje su nađene uz žbukanu podlogu. (Šonje)

Podne kockice

Šonje dalje piše: "Nedavno je u južnom brodu do perimetralnog zida in situ nađen ulomak podnog mozaika koji je na porubu ukrašen sa duplom helenistiki stiliziranom pletenicom. Na ovom mozaiku su prevladavale bijele i svjetlocrvenkaste kockice. Te crvenkaste kockice nisu od pečene zemlje, kakve općenito dolaze kod podnih mozaika strokršćanskih bazilika na istočnoj obali Jadrana, nego od kamena. Taj mozaik je po kvalitetnoj obradi, crvenkastim kockicama i ukrasnim motivima potpuno jednak podnom mozaiku čije sam velike ostatke mogao vidjeti na najstarijem sloju poda strokršćanske bazilike sv. Ivana Krstitelja u Rabu."     

Svakako je preporučljivo pročitati članak autora Šonje, ne samo zbog opisa ove bazilike već i zbog ostalih važnih spomenika nađenih na prostoru Novalje. 

Za samu crkvicu iz 19. st. koja danas tamo stoji, objašnjava kao se ona u stvari naslonila na baziliku negdje u 9.-10. st., što se prepoznaje po njenoj apsidi.

Časopis Građevinar je prema svojim nalazima smješta u peto stoljeće i pretpostavlja da je u 7. st. već bila poharana. Najvjerojatnije je bila posvećena rimskim mučenicima Ivanu i Pavlu, a koji su mučenički stradali u vrijeme cara Julijana Apostate. Kult svete braće počeo se širiti krajem 4., početkom 5. st., što bi značilo da crkva zasigurno nije starija od tog vremena.

Trobrodna bazilika čije obrise danas prepoznajemo u travi, bila je zaista velikih dimenzija. Duga 32,35 m, široka 12,5 m.

Danas sam u svojoj šetnji naišla na mlade arheologe koji gledaju što se tu još može naći, a ja bih bila zaista sretna da se sve ono što je već do sada nađeno sačuvalo, njegovalo, da se trava kosila oko zidova i nešto preostalih starokršćanskih grobova, da se postavila tabla....

Sve će to vjerojatno još i doći, jer ja jedva čekam da nekom mogu ispričati priču o tom prostoru, sasvim blizu plaže, a koje nas nosi jako daleko u povijest.

Veselim se radu mladih arheologa i pozdravljam grad što je pomaknuo granicu prema kulturnom turizmu.

 

Ugodan razgovor s Piom na ostacima starokršćanske bazilike