Kad se iđaše na more
Kada sam 1988. godine provela anketu na otoku Rabu, snimila i zabilježila govor u razgovoru sa ribarima i barkajolima tada nisam još ni slutila da će se cijeli moj život okrenuti baštini.
Sve je počelo zapisima jezika i istraživanjima u lingvističke svrhe, no život se nekada poigra s vama tako da vas nakon trideset i pet godina, kao i mene sada, vrati na početak stvaranja i zatvori cijeli jedan baštinski krug kojim se osmislio vaš život.
Pa i kada je razvaljano, kad loštro kulã more, ili je na cikloni, i onda mu se divimo!
Stvarajući pisane i zvukovne zapise za moj rad Pomorstvo i ribarstvo na otoku Rabu koji je objavljen 2015.godine u časopisu Ethnologica Dalmatica broj 22, dakle punih 27 godina nakon što je nastao, obišla sam sa svojim stricem Bepom sva naselja na Rabu. On me povezao sa najstarijim govornicima koji su bili mjerodavni za moju anketu. Tako sam u Barbatu imala sugovornika ribara Franetu Kordića i ribara Perčinića. Frane Kurelić (1912.) i njegov sin Joso (1939.), te Basilio Vidas Ružić (1906.) razgovarali su sa mnom u Kamporu. U Loparu sam razgovarala s Anticom (1922.) i Andrijom (1919.) Matahlijojom, s Josipom Paparićem (1927.), Per Gulić Brukvicom te s Frankom, Franicom (1924.) i Nikom Škarićem (1923). Franjo Padovan (1906.) i mnogi mlađi ribari bili su moji sugovornici u Banjolu.
Još uvijek pamtim njihov vedar duh i dobru volju dok su odgovarali na moja pitanja, no katkada bi ih obuzela sjeta, budući bi i oni sami mislima prizvali neko daleko vrijeme i ljude kojih više nema. I mene danas uhvati tuga što mojih govornika više nema, ali je zato i moja obveza jača ne bih li sačuvala njihova imena kao izvor svojih baštinskih zapisa, kako pisanih tako i zvukovnih!
Tako moj sugovornik Frané Kȕrelić iz Kampora pomalo tužno kaže: „Perčȉnić i Kaštelȃni, najstaríji ribari na Rabu; Pandêli, pomrli su; imȃli su jednú mrȉžu; danȃs još ribȃre sin i dva unȕka“ .
Koliko samo uspomena se zrcali u očima i glasu Franke Franice dok se prisjeća vremena kad je išla na ribe: "*prije kad nismo imȁli relôj, ondã smo isto znali kadȁ će dãn, jer Šćãpi gredũ kakȍ i sunce, 3 i 3....(Franka Škarić,Lopar)", a svojim zvonkim onomatopejskim glasom kaže za zimu: "* zvonȉce su zaravnȉce za Božȉć (Lopar)" . Ona je očito znala ostati na moru po cijelu noć jer jako dobro zna: "Danȉca (pokaže se pri dãn, a jȕtro najzãdna počȉne" .
Zapisi sakupljeni od mojih govornika i danas mogu biti pouzdani izvor meteoroloških upozorenja. Neke od njih dijelim ovdje, a više naravno možete nači u gornjem linku na rad:
- oblaci na Osoru zovu jugo
- u ljetno doba na Velebitu mrtvi oblaci – nosi maištral
- kad se zvijezda pojavi blizu mȉseca onda se naglo promini
vreme
- vȅtar gre zimi na lamp, a u ljeti obrnuto, od lampa na grmljavinu
- ako kroz noć napravi vela rosa, onda će jugo
- ako na Velebitu ima sniga pa on potamni, onda će jugo, a ako
je svitli onda će i dalje bura
Lopar:
- obȑve na Velebitu ili sušu ruke, zove buru, a jugo dođe
odozdola
- ako je na Velebitu oblak gõri, onda je bura
- ako kalȃda pȃde na Velebit pa je oblak, onda je jugo, kiša
- kada su vrãta na okvĩru od mȉseca, ondã će od tamo puhȁt
Kampor:
- Na Osȍr se začme vrag
- Kad mȉsec ležĩ, mornari nȁnoge, a kad je u stranu, onȉ spū.
- kad oblȁci sēdnu na planinu ili Osȍr, ondȁ će nevêra
Pogledajmo samo ovu bogatu ružu vjetrova, točno vidimo kako svako mjesto svoj vjetar ima:
vjetar: vêtar, ima četȉri glavnih vetri i osan polovĩc. * Kurelć:
Glavni su grêgo, lebićȃda, bȕra i polênte. Maeštral i trmuntana
najbolji su za idra, jugo i bura ne šmekaju
vjetar sa sjevera:
Rab: bura
Banjol: bura od Senja, bura u trmuntanu,
Barbat: trmuntana
Lopar: sjeverna bura, zmorac, sa'morêška strana
Kampor: trmuntȃna, va zmȍrac - baca na trmuntanu
sjeveroistočnjak:
Rab: bura po levantu, grego levante
Banjol: bura od Velebita, grego, bura lukovačka (od trmuntane do levanta), u buri imamo trmuntanu, grego i levante
Barbat: bura, burin, *grego trmuntana
Lopar: bura, *bura je učinȉla
Kampor: grêgo, bȕra, zovē bȕru, *grego de levante - polȉć – između bure i levąnta
istočnjak: levąnte, vaz jȕgo – baca na levȁnat, grbin (Banjol - bura od levanta), levȃnte, levȁnat
jugoistočnjak: široko, *levąnte lebić – polȉć – između širȍka i levąnta, loštro (Barbat), loštrini (Barbat), jugo
južnjak: jȕgo, zlo od juga, puše iz Dalmacije, vetar sajuška strana (Lopar)
jugozapadnjak: lebȉć, lebićȃda, zvȃnjski, *polênte lebȉć – polȉć – između lebića i polenta, leštro (Rab), zvanjak (Rab), južna bura (Lopar)
zapadnjak: polênte, pulentȃda, polentada (zapadna nevera), vanjski vetar, garbin (Rab - iz otvorenog mora sa zapada)
sjeverozapadnjak: maeštrȃl, majištral, *lebȉć maēštra – polȉć – između maeštrala i polenta, maeštra lebić, maištral (Barbat), maištrali (Barbat), dođe iz Italije (Banjol)
A da bi živjeli na moru i s morem, moramo dobro poznavati i njegovo dno, kraj, pristaništa. Kako kaže Franka Franica, "kad se iđaše na more", valjalo je znati gdje je "škȃlj", "mȃnj" , gdje su stijene u moru, ali i gdje su grebeni i hridi: škuąr (Kampor), hrusta, kamẽni, sȉka, stin (Lopar)
Pročitajte Pomorstvo i ribarstvo na otoku Rabu i koristite ga u plemenite svrhe, ne zaboravite navesti izvor u svom daljnjem korištenju, jer nenavođenje izvora, to je nekako isto kao izbrisati zadnjeg govornika Dalmatskog jezika. A, ovdje se radi o otoku Rabu, o arhaičnim izrazima sakupljenim prije svih ostalih zapisa!
Zato, dobri čitatelju ovih zapisa, budi dobrostiv prema izvoru i ishodištu tvog znanja i saznanja.
Neka nas na kraju dobri i vedri duh Kurelića sa poslovicom koju mi je prenio podsjeti na to koliko smo kao ljudi krhki, grešni i maleni:
„Kad je Cigȁn šȃl kupȉt magȃrčića i ondȁ ga je srẽl jedãn gospodîn; - Di ćeš Cigane?. On odgovori – Idẽn kupȉt magȃrčića. – A jesȉ rẽkal ako Bog dã? Ćȁ će meni ako Bog da, kaj je kȅsica u žẽpiću!? Dõšal Cigȁn na pijaãcu, pogodîl magȃrčića, ĩšće on kȅsicu, a kȅsice nĩ. Grẽ Cigȁn nȁzad i opet ga kuntrîva gospodȃr. – A dȉ je magȃrčić? – Izgubîl san gospodîn kȅsicu, ako Bog dã.“
Primjedbe