Krška kraljica Krka - rijeka puna života i ljepote danas slavi svoj rođendan

24. siječnja 1985. je Krka dobila status nacionalnog parka. Ja je poznajem gotovo od svog rođenja, no iste godine kada je proglašena nacionalnim parkom, ja sam je prvi put posjetila poslovno kao turistički vodič RT Dalmacijaturista iz Splita. Zbog toga mi je rođendan ovog nacionalnog parka posebno pri srcu, jer se ova ljepotica provlačila kroz sve godine mog radnog vijeka.

Carski vidikovac

Od onda do danas Krka živi u svojoj punoj ljepoti i baš uvijek oduševi svoje posjetitelje.

Ova rijeka je prelijepa čista krška ljepotica koja je u svako godišnje doba bogata vodom, pa i za sušnih i toplih ljeta.

Ona uvijek šprica, šumi, šiklja.... zadivljuje nas na svakom koraku. Ipak, moram priznati, ljeti rijetko kada hladi, štoviše umori nas po stepenicama zbog vručine i vlage.

Svako godišnje doba nosi nešto novo, a opet su to stalno ponovljivi ciklusi raznog cvijeća, mirisa, životinja....

U proljeće možemo snažno osjetiti miris trave i algi. Nekada nas zagluši zvuk žaba, pa ptica, nekada se divimo livadama prepunih ciklama. Riba uvijek ima u izobilju i one prate naš hod....

Bujna je vegetacija oko rijeke Krke, a meni su opet najzanimljivije smokve koje izranjaju direktno iz vode.

Krku su posjećivali već prvi putopisci i stvaratelji našeg povijesnog saznanja o nama samima. Frane  Carrara u svojoj "Dalmaciji" zapisuje: "Lavalée za Skradinski vodopad kaže da je "jedan od najljepših prizora koje je priroda stvorila", opisuje ga vješto, vrlo pjesnički i naširoko. ..... Doktor Weidmann iz Beča, koji je zbog začetka topografskih studija pred trideset godina zaslužniji od svih ostalih u Austriji, u prosincu 1844. piše: "Vodopad na Krki jedan je od najvećih u Monarhii, a zbog svog osobitog položaja ne možemo ga usporediti ni sa jednim drugim vodopadom, bez dvojbe je to jedna od najzanimljivijih divota prirode u onoj "tako malo poznatoj, no ipak tako zanimljivoj zemlji". ....Slapove Krke nacrtao je zaista vješto Cassas svojim kistom, a možemo ih vidjeti i u velikom djelu Lavaléea, ugravirani su na francima izrađenim dlijetom Niqueta staroga i Néea, te umanjeni u malom Bečkom Almanahu iz 1803. Nešto manje lijepi, nacrtani su u Fortisovim tablicama; no bolje nego slikar, opisao ih je u svojoj nadahnjujućoj i poetskoj prozi Tommaseo: "...Krka svojim zvučnim koracima, koja kao da se velikim stepenicama spušta s planina, bijeli se ali ne pjeni od bijesa, stupovi vode kao da lebde zrakom prekidajući vesele zrake, a onda se strmoglave u dubine, odakle se šumno nižu drugi, pa zastanu, nabreknu, onda opet krenu, i sve tako, uz jedan hitri veliki sklad". Zaista je velika slava njenog magičnog izgleda, tako da se i austrijski Lloyd 1844. dao u vožnju zadovoljstva od Trsta do Skradina. Jedan savjet svima onima koji bi željeli posjetiti našu Dalmaciju, ne zaboravite, a u to sam siguran, da će vam ona vratiti ona ista osjećanja koja su sa sobom nedavno ponijeli saksonski kralj, nadvojvode Francesco Carlo i Alberto, sir Gardner Wilkinskon, profesor Link, gospodin Court i mnogi drugi. " (završen citat iz djela: Dalmacija kako ju je opisao prof.dr. Frane Carrara)

Zamislite što još zapisuje Carrara: "I Prokljan, kao romantičan divlji morski zaton okružen planinama upravo tamo gdje bučna i šumeća Krka prilazi divnoj dolini Skradina, i Čikola koja se prekida svojim pjenečim valovima usred crnih kamenih litica, sadržavaju svježu mješanu vodu. Na tim plažama se ostima mogu uhvatiti zubatac (Dentex vulgaris), pagar (Pagrus vulgaris) i tuna (Thynnus)."

Danas, kada smo svjedoci devastacije mnogih morskih, priobalnih i vodenih pojasa, samo se možemo nadati da će ljepota ove rijeke ostati čista, bogata i prepoznatljiva za sva buduća pokoljenja. 

 

U nastavku još dva moja videa sa Skradinskog buka:

Sve fotografije i teks: Darka