Dalmacija u zrcalu maskerona, sfingi i glava

 

Maskeron sa Onofrijeve fontane u Dubrovniku

Maske i maskeroni putuju Jadranskim morem već odavno. Od kada je svijeta tu su i one; prolaze od antike do renesanse, pa preko baroka natrag, odakle su i došle. Od sjevera do juga Jadrana vidimo ih po zidinama palača, na fontanama, po katedralama, hramovima. Razmještene po raznim podestima i konzolama gledaju nas sa visina i ostavljaju bez daha. 

Pokušavamo u tom velikom nizu dokučiti njihovu simboliku i porijeklo. Nije to uvijek lako jer ti likovi vrlo često ostaju zarobljeni u svojim putovanjima kroz vrijeme.

Maske na konzolama na Zlatnim vratima u Splitu

Na konzolama iznad luka Zlatnih vrata Dioklecijanove palače prikazana su dva bića od kojih jedan ima rogove, a drugi nema. Jedan je jasna kombinacija čovjeka i bika, drugi zadržava ljudski oblik bez rogova. Mogli bismo lik s rogovima protumačiti kao simbol sreće i blagostanja za sretno vladanje. No, zašto drugi lik nema rogove? Radi li se ovdje o muškarcu i ženi? Što ili koga oni simboliziraju? 

Car Dioklecijan bio je rimski vladar a kao tetrijarh upravljao je i Egiptom. Sa svog boravka u toj dalekoj zemlji dao je prenijeti u svoju rezidenciju u Splitu mnoštvo spolija, stupova, sfingi.... I danas u Palači nailazimo na brojne egipatske detalje. 

Fantastično biće kao maskeron
 s bikovskim rogovima 

Za stare Egipćane je bik Apis bio važna sveta životinja. Kao i kod drugih svetih zvijeri, Apisov se značaj povećavao tijekom stoljeća. Kada je Apis u svom putovanju kroz vrijeme prešao u Serapisa, postao je bradati bog čija je desna ruka počivala na Kerberu, troglavom psu koji je čuvao podzemni svijet, a čija je lijeva ruka držala podignuto žezlo. Serapis je smatran bogom plodnosti. Također je bio štovan kao bog Sunca. Izidu su smatrali Serapisovom ženom jer je ona bila izvorno Ozirisova žena, a Ozirisa je Serapis apsorbirao kroz lik Osorapisa. Njegov sin je bio Horus. Jesu li maskeroni na konzolama Sjevernih vrata Dioklecijanove palače Izida i Oziris, Izida i Serapis? Ili su to možda kako Ivo Babić pretpostavlja "Izida i njezin sin Horus u obliku bika, prerušeni u strahu pred Setovim progonima?"

Sfinga kao maskeron na zidu kuće

Iz tog mnoštva egipatskih ostavština u Dioklecijanovoj palači u Splitu imamo i sfinge koje kao maskeroni krase zidove nekih kuća. Palača je prepuna raznih reljefa, glava, lavova, sfingi, sve je pomno raspoređeno u jako zgusnutom području. 

Pa kada gledamo Split kroz vrijeme, onda shvaćamo dubinu svega, simboliku života, borbe, nadanja....

Splitski maskeroni su posuđeni iz prošlosti i tako još zagonetnije pričaju svoje priče.

Dubrovački maskeroni su kao i šibenske glave nastale u datom vremenu sa određenom svrhom za to isto vrijeme kada su napravljeni. U Dubrovniku oni ukrašavaju fasade i fontane, ali također i priređuju igru, kao poznati maskeron na zidu Franjevačkog samostana. E, tko može skinuti majicu okrenut licem prema zidu dok stoji na maskeronu zida Franjevačkog samostana i još k tome se možda uspije i okrenuti?! Tko to uspije može očekivati ostvarenje ljubavne želje i bračnog života!

Šibenik ima svoje glave i to ne samo na katedrali, već ih nalazimo po raznim ulicama i dvorištima. Naravno da su najpoznatije one koje se nalaze baš na katedrali. One su tu kao jedinstveni foto album onoga vremena kada su nastajale! Zamislite taj posebni ugođaj, šetati se uz likove iz prošlosti koji su tu nekada, kao i vi danas hodali, pričali, živjeli pravim životom.....

Glave na šibenskoj katedrali svetog Jakova

Maskeroni, sfinge, lavovi, glave, svi oni zajedno čine teatar ljudskih zbivanja na istočnoj obali Jadrana i predstavljaju jedinstveni prizor umjetnosti koji nadahnjuje sve generacije stoljećima. 

Tekst i fotografije: Darka

Znate li da možete koristiti moje usluge kao licenciranog turističkog vodiča za pet naših obalnih županija i to na talijanskom, njemačkom, engleskom i hrvatskom jeziku!?