ICARUS Convention #35 - Bridging Centuries

Digital Pathways for Medieval Charters and Beyond

Venecija u svom snenom zanosu

Venecija je od 12. do 14. studenog ugostila ICARUS Convention #35. Onako jesenski snena, već  pomalo ovijena sumaglicom pružila je vrlo živo razmišljanje o umjetnoj inteligenciji.

Bridging Centuries: Digital Pathways for Medieval Charters and Beyond bio je povod i tema ovogodišnje konferencije.

Od bogatih arhiva do umjetne inteligencije, od moderne Venecije do njenih polumračnih ulica zarobljenih u vremenu, stoljeća kao da su se uistinu povezala i premostila.

Konferencija je bila o digitalnom svijetu da bi završila razgledom venecijanskog Državnog arhiva. Putovali smo kroz vrijeme i uvidjeli kako se odmah po unosu podataka na internet već više od 50%  podataka odmah preuzme i preformulira te strojno multiplicira tako da ti tekstovi više uopće ne moraju odgovarati izvorniku.  

Trebamo li se služiti umjetnom inteligencijom? Trebamo li pohranjivati originalne tekstove na internet? Možemo li vjerovati svemu što vidimo? 

Odgovor je uvijek bio da, treba pohraniti stare mape i dokumente na internetske platforme. Ne, ne treba uvijek svemu vjerovati prilikom naših istraživanja.

Umjetna inteligencija na primjer nije u stanju transkribirati rukopis, a ukoliko mi to zatražimo od nje, ona će najvjerojatnije nešto izmisliti, stvoriti će neki tekst proizvoljno. S druge strane tehnologija HTR (handwritten text recognition) će za monasterium.net vrlo vjerno nadomjestiti nedostajuća slova kod nekog starog dokumenta, napraviti će ono što program Transkribus trenutno ne može.

Konferencija je dala jako puno informacija, pa i ideja kao na primjer što se sve može sa starim  zaboravljenim receptima. Dobili smo uvid u razne baze podataka i informacije o tome što nas još sve čeka kako bismo unaprijedili postojeće.

Naravno, sve to uvijek kroz pitanje -  kako pristupiti digitalnom sadržaju, kako razlučiti pravu informaciju od one umjetno stvorene, te zašto je ipak dobro postavljati materijale na digitalne mreže.

Konferencija koja se održavala u Državnom arhivu Venecije završila je razgledom tog arhiva gdje smo kroz šetnju raznim odjeljenjima mogli uočiti o kolikoj bazi podataka se ovdje radi. 

Mogli smo također dobiti poneku ideju o tome kako i gdje potražiti materijal za buduće projekte, te od kuda započeti buduća istraživanja. 

Venecija je gospodarila hrvatskim Jadranom poprilično dugo vremena, no na to gospodarenje možemo gledati kao na naslijeđe koje nas je stavilo u jedan poseban povijesni kontekst. Ono što je pripadalo Serenissimi pripada i nama pa istraživanje venecijanskih arhiva tek čeka kako bismo otkrili nove priče o našim prostorima. 

Vrlo važni spisi