Naše malo Velo misto - Split i njegova ruralna arhitektura i običaji

 


Povodom međunarodnog dana turističkih vodiča osmislila sam i internetskom vezom javno provela kolegice i kolege ovom turom koju sam kasnije stavila i na YouTube.
27.09. obilježavamo Svjetski dan turizma, pa mi se čini kako ova šetnja može poslužiti od obljetnice do obljetnice, jer ispunjava očekivanja svih onih koji žele saznati još nešto o našem svjetski poznatom gradu koji je uvršten i u UNESCO-vu baštinu, no ja se ovdje šetam pored te baštine, pored palače iz koje je izrastao grad, a naravno zato što želim pokazati još ono ruralno što Split čuva, a nadam se da će čuvati i ubuduće.
Split je grad svjetske baštine, naše baštine i prepun je iznenađenja.
Ovdje dijelim Video koji je direktno snimljen dok sam vodila kolegice i kolege preko online FaceBook veze sa moje FaceBook stranice Unterwegs in Kroatien, početak je nažalost malo bučan zbog prometa, no od trenutka kada uzimam telefon, pa time i mikrofon u svoje ruke, zvuk je odličan. Ako vam previše smeta, preskočite taj početni uvod.
Što se još na ovoj stranici nalazi, također je jedno vođenje preko interneta i moje gore navedene FaceBook stranice, a koje sam isto kasnije stavila na svoj YouTube kanal. Ovo je vođenje snimljeno na engleskom jeziku, a pokazuje vam sve ljepote našeg splitskog Etnografskog muzeja. Vođenje je nastalo povodom obilježavanja 110. godišnjice postojanja ovog muzeja. Iako se muzej nalazi u palači iz koje je potekao grad, a što nije predmet moje sadašnje teme i on je također dio UNESCOve baštine, no zbog dijela svoje muzejske građe i nekih odlika arhitekture koje ovdje vidimo, vođenje sasvim odlično odgovara uz ovu objavu o našem malom Velom mistu.
Uživajte!

 Stara kovačnica




Tekst i fotografije: Darka


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

London za početnike

Slika
Regent Street Gostoprimstvo na prvu Upustile se nas dvije, obje više nego šezdesetgodišnjakinje u londonsku avanturu, a sve na poticaj mlade rapske ljepotice, kćerke moje suputnice. Nismo znale što nas čeka, samo smo bile svjesne veličine te svjetske metropole i našeg smještaja negdje blizu svih događanja. Promislila sam, idemo korak po korak, najprije neka nađemo prtljagu, pa onda Heathrow Express, vlak koji nas je za samo petnaest minuta doveo na Paddington station, a ona je pak samo pet minuta hoda od našeg smještaja. Divno, zar ne!?  Za divljim stolom ljubavi I sve smo to pronašle, obišle kvart kroz jednu malu večernju šetnju i činilo nam se već kao da smo kući! London nas je primio objeručke, bez stresa i grešaka, potpuno nas je pridobio već prvog dana. Sjele smo za  Divlji stol ljubavi  i bile spremne za sve što nas u ovom gradu očekuje. A London nam je zaista pružio puno!  Bez magle, vjetra i kiše, tek uz pokoji oblak prohodale smo idućih dana od jednog do drugog kraja grada i p
Pročitajte više

Manneken-Pis i naše hrvatsko blago

Slika
Manneken-Pis u svom božićnom izdanju, snimljeno 3.12.2022.  Ne poznajem niti jednu lutku, skulpturu ili lik koji je na toliko različitih načina obilježio naš šaroliki svijet, a ujedno postao simbolom buntovnog glavnog grada Europe kao što je to uspio mali dječačić od svojih 55.5 cm visine.  Kostim kojeg je darovao francuski kralj Luj XV, (muzej) 1619. Jerome Duquesnoy najvjerojatnije u terakoti izrađuje model Manekken-Pisa što je poslužilo kao kalup za izradu brončane figure. Nekoliko verzija ovog dječaka je napravljeno kroz idućih par desetljeća, no primjerak iz 1630. je poslužio za izradu replike koja se danas nalazi na fontani. Kraljevim dekretom 1975. Manneken-Pis zajedno s fontanom i ogradom koja ga okružuje postaje zaštićen kao poseban povijesni spomenik. Toliko puta ukraden, razbijan, popravljan... on zaista prkosi svim nedaćama. A kao takav, postao je glasnogovornikom stanovnika Brisela već davne 1695.g. kada ga je tako nazvao autor jednog satiričnog teksta u kojem optužuje fra
Pročitajte više

Stara stanica - postaja koja povezuje svjetove

Slika
U restoranu Antica Stazione Naš prvi kontakt sa Sicilijom bio je strašan. Brod do Messine pun ruzine, samo sam gledala da negdje ne propadnemo. Upozorenja u slučaju havarije su trajala skoro čitavim putovanjem. Onda je uslijedilo penjanje po nekakvoj čudnovatoj cesti do autoputa. Išli smo strmo uzbrdo, da bi onda naglo, na nekakovj improviziranoj okuci skrenuli prema autoputu. Ali, ne - mi nismo pogriješili - takav je bio put! Na trenutak sam promislila da se penjem na sarajevski Bistrik, strmo prema starom kolodvoru, pa onda još dalje, još više, još strmije.....   Autoput do Palerma bio je toliko grozan da smo odlučili izbjegavati sve ostale autoputeve i voziti samo lokalnim cestama. Na mjestima ograđenim za gradilište je čak već i trava rasla. Neće tu tako skoro doći neki bager!!!! I upravo te lokalne ceste su nas nekoliko dana kasnije odvele u Hiblejska brda. Saznala sam, naime tek kasnije da autoceste na jugu nisu toliko loše!!! A čak je i brod na odlasku bio nov i odličan. Sicilij
Pročitajte više